Ovo desno je tamo nešto od signalizacije što stoji na putnim prelazima.
Ovo lijevo je naš ljuti neprijatelj.
Prikazani primjerak je, uzgred budi rečeno, MAN.
Kako sam ćoek iz haustora i liftova ovo obilje bilja mi ne znači baš previše.
Jedino vjerujem da su jedljive.
Ne bi i' uzgajali da nisu jedljive.
Al'... šta znaš?
I černobilske radioaktivne jabuke dobro idu na pijaci.
Kupuju ljudi za svoje punice.
Rijeka Bosna s jedim optimistom jakih živaca u desnom donjem uglu.
More bit i ima njaki riba što jedu olovo, sumpor, amonijak, plastične kese...
Bio kažu most.
Reklo bi se da istinu zbore.
U sred srijede slike - Renol 4.
Tako se to ovdje kae.
Četvorka - Katrel ili od milja - Šporet.
Interesantan primjerak (crveno - bijeli)
Kao što se dade zamijetiti ovdin prave betonske blokove.
To je ono što mi, momčine, po trijes moremo iz jedne, u rukama ponijet.
Malo ga pretjerah? Dobro... eto... dvajes.
Još dva neprijateljska MAN-a.
Onom lijevom respect... ipak je u godinama.
U daljini je ono kamo pođosmo.
To kamo pođosmo je ovdje na kraju višestrukih a međusobno paralelnih prometnih zakrivljenja.
Kod kućerka u sredini smo obavili kombinaciju silazak - iskakanje.
Postsilazno - postiskočno veseli, radosni, oduševljenji i u tome stilu - BoBo.
Pa kako ne bi bio kad su mu se objektivizirali i ovaj
A i ovaj.
Jes da je mali al se s njim nije zahebavat.
Vuče ko veliki.
Ovo su vam bila moderna vremena.
Sad ima da nastupi putovanje u prošlost.
Prošlost u sadašnjosti.
Pošto takav stvar iziskuje psiićke pripreme i dugotrajnu meditaciju... zamoljavamo za pričekavanje nastavljivanja.
Hvala.