Moj kolega Hazim i ja smo ustali u 05.30 h, te njegovim autom stigli u Tuzlu oko 06.40 h, prethodno popivši obaveznu jutarnju kafu i kupivši nešto za doručak u autobusu.
Pogled na puste perone stanice Tuzla...koji će biti pusti do dolaska motornjaka iz Doboja u 08.45 h. Ljudi žure na posao. Pada kiša.
U holu stanice nema nikoga. Putnička blagajna sa fotografijama motiva željeznice, rudnika i grada, koji su u to vrijeme bili neraskidivo vezani...a danas opštinari traže da se stanica izmjesti iz grada. Svugdje ista priča. Fotografije su postavljene pri otvaranju ove stanice 1974.g. kada sam ja ovde dolazio u srednju školu. Naviru sjećanja, uspomene...
Pogled na lijevo i vidim turističku agenciju, autobusni prevoznik je iznajmio prostor. Mislim da nas njegov autobus vozi u Sarajevo...dugovi se prebijaju i na ovaj način. Mjesečno obično po dvije-tri ture.
Autobus je stigao tačno u 7 h. Ulazimo i odmah krećemo. Ima nas oko 25. Mašinovođa, otpravnika vozova, skretničara, manevrista, pregledača...a ima bogami i tri šefa stanica.
.