Kompozicija Baat vagona

[Ćiro_bos]

Danas sam mislio postaviti drugi, veći, "snažniji" putopis...ali sinošnji susret na jezeru je promijenio moje planove.
Jezero Modrac kod Tuzle.
Vještačka akumulacija za potrebe tuzlanske privrede...ali i mjesto sa lijepom prirodom, za odmor, rekreaciju pa i biznis. Odem i ja tamo često, predveče, gledam da to bude uvijek druga lokacija. Da bolje upoznam sve čari ovoga jezera.
Sinoć sam se kretao novoprosječenim putem kroz šumu, na lokaciji obližnjeg sela Bokavića, pri čemu ću izaći na obalu...
Bez obzira što je put negdje tik uz obalu, pristupa vodi nema...obala strma i nepristupačna, ali ipak ima lijepih scena za vidjeti. Ove dvije gnjurke u svom redovnom pohodu na ribe...ili su samo u ljubavnoj igri?



Nisam ih ometao, krećem se dalje. Na izlasku iz cjeline šume na obalu, šok, iznenađenje. Tri Baat "vagona" me dočekaše, onako tiho, bez glasa...

[Ćiro_bos]

Nisam znao za njih. Čuo sam glasine o "prodatim, poklonjenim, mukte" vagonima u ove svrhe, ali nisam imao predstavu u kakvom su stanju i gdje se nalaze.
Opčinjen sam prizorom. Jako mi se svidio ovaj vagon, koji je i po boji najpribližniji našem batiću. Prvi u nizu



Nigdje nikoga da upitam za dozvolu za približnije fotografisanje, da pitam kako su ovdje dopremljeni i kada...Ali nije ni važno! Bio sam tu, slikao i uživao...Poželio sam vidjeti batiće, pa makar ovako, batiće u kojima sam putovao u srednju školu, izvodio psine sa ostalima u tunelu ...i stidljivi nespretni pokušaji prema suprotnom spolu...Sjećanja naviru. Rudari i željezničari na povratku iz smjene sa rakijom šljiivom Zmaj od Bosne...

[Ćiro_bos]

Da li je ovde priroda ukras batićima, ili su oni ukras prirodi na ovome mjestu...Za mene kao ljubitelja oboga, možda pristrasno, ali mislim da se ovde savršeno nadopunjuju.
Svaki ovaj vagon je vidio mnoge sretne i nesretne završetke, razne sudbine...sudbina njih samih je bila da završe ovde, na neki način obogaljeni, bez nogu, očiju...ali su živi za razliku od drugih koji su isječeni... mrtvi.



Neko će reći da je i ovaj život nikakav, ali i ovakvi vagoni služe ljudima, za neke druge svrhe, ali služe. Danas su i meni uljepšali ovo, inače prekrasno veče.
Gledam ih i zamišljam sa lokomotivom: Komad pruge, oni na točkovima, međusobno zakopčani, vrata otvorena, kroz prozor proviruju radnici, učenici...i naravno ribari, koji su dolazili na ribarenje ovde na jezero.
Pogled sa obale na kompoziciju bez točkova u šumi

[Ćiro_bos]

I dalje nikoga u blizini. Sunce je zalazilo, a gnjurke u jezeru i dalje izvode svoj prastari ples



Zalazak sunca je predivan! Zajedno sa batićima gledam ovaj prizor









Odlazim, već pada mrak. Dan mi je ovime potpun, dobar, sa srećnim završetkom. Odlazim sa obećanjem da ću posjetiti ponovo "svoje" batiće, da vidim...sve da vidim i osjetim.
U blizini sa pruge Brčko-Banovići se čulo kloparanje točkova i sirena 661...

pozdrav...

[damir661]

Sta reci, kada bi skupili sve Batice na koje naletimo, imali bi vise putnickih vagona nego sto trenutno imamo.
Voleo bih i ja jednom na Modrac

[Dusko_BG]

Odlicne fotografije ciro!Ja se sjcam da nas je uciteljica vodila na Modrac i da smo bili u Vukosavcima i Trnovi..cini mi se, kao kroz maglu sjecam svega toga..davno je bila ta 90'

A i batova se sjecam...1996 i 1997 su vozili na lokalu Bijeljina-Sid.Tri vagoncica i madjarica.Sve se raspadalo,pri otvaranju vrata kvaka bi mi ostajala u ruci,osvjtljenja u vagonu nije bilo.Tih godina,odmah posle rata ni struje nije dovoljno bilo pa je stanica bila u mraku, u vozu takodje bez svjetla...e jedino je na lokomotivi bio jedan reflektor.I to tako je sada dio zeljeznicke istorije u Semberiji,vise nema nista.

Pozdrav

[staner]

Ćiro iznenađuješ me sa ovim svojim slikicama

[68847]

Panasonic

[ela]

Ove slike su Batove bacile u drugi plan.....

[Bo Bo]

Radila je ovdje nova makina, slike su za moj ukus kristalno čiste. Baš sam sam neki dan htio otvoriti temu gdje su nestali
Batići, sad mi je kristalno jasno . Pozdrav Bo Bo ;)