Sarajevo - Aachen, juli 2006

Post Reply
duddy
Posts: 14
Joined: Mon Jun 01, 2009 3:07 pm

Sarajevo - Aachen, juli 2006

Post by duddy »

Jula 2006 poslom sam isao u Aachen, Njemacka. Odlucim da, kao i svaki pravi ljubitelj zeljeznice, krenem vozom. Dolazim na stanicu u Sarajevu, na blagajni trazim kartu za moje odrediste. Na sugestiju ljubazne gospodje uzmem kartu samo do Zageba, jer je iz Zagreba jeftinija karta za Njemacku, nego odavde (sto je vjerovatno tacno, ali nisam uspio da provjerim). Voz za Zg kasni u dolasku iz Ploča nekih 15-ak minuta sto i nije tako strasno, jer racunam da jos uvijek u Zg imam dovoljno vremena do voza za Munchen (po redu voznje gotovo sat i pol).
Izlazim na peron i vidim da je pripremljen novi, rekonstruisani, vagon ZFBiH i lok 441-902 da se pridodaju na kompoziciju iz Ploča. Odlicno, pomislim, izabrat cu lijepo mjesto u novom vagonu. Tako je i bilo. Voz iz Ploča dodje u sa dva vagona, jedan ZRS 2.r. (u to doba jos nepreuredjen) i jedan HZ 2.r.(zeleno bijeli, tj. losiji). 902 sa vagonom dodje na kraj (u stvari sad na celo voza). Poslije kopcanja cujem jak pisak ispod sredine vagona, kao da svira parna lokomotiva, i to traje par minuta. Skupili se pregledaci kola, otpravnik, masinovodja, konukteri i jedan od pregledaca se zavuce pod vagon i nesto kucnu odozdo i zvuk prestade.
Konacno polazak sa 25 min kasnjenja. Do Doboja je sve bilo OK. U Doboju, nakon zamjene lokomotive, opet isto kao u Sa, pistanje, ceprkanje po vagonu i kao u redu. Krecemo. Vec dosta naroda u vozu. U stanici Ukrina ponovo isti zvuk, ponovo masinovodja, kondukteri i osoblje stanice pokusavaju da otkoce vagon, ali ovaj put bez uspjeha. Otpravnik zove nekog telefonom, tamo vamo kombinacije i konacno poslije sat vremena smo zamoljeni da predjemo u ostatak voza, jer ovaj vagon ne moze dalje. Manevra u stanici. Prvo prelazak lok na kraj voza, izvlacenje preostala dva vagona na drugi kolosjek, pa ponovo prelazak lok na celo i konacno, poslje sat i pol, polazak. Prelazim u slijedeci vagon, pun kao sibica, tako i onaj drugi. Nema mjesta vise ni za stajanje kako treba. Nervoza kod mene a i kod dosta putnika koji treba da putuju dalje iz Zagreba. Banja Luka, ponovo manevra kompletnim vozom da se prikace dva plombirana vagona ZRS (jos dodatnih 15-ak minuta). Guzva jos veca.
Dalje nazovimo normalno, Prijedor, Novi, granice i konacno Zagreb. Voz za Munchen ceka nas, vise od pola sata kasni u polasku. Kondukter nas obavjestava da imamo minutu za prelazak, tako da ne stizem kupiti kartu za dalje. Trka duz perona ulazak i voz krece, kondukter HZ mi ne naplacuje dodatnu kartu, nego redovnu, veze je na kartu iz Sarajeva. Dobova. Sve sto ide po redu. Krecemo dalje. Slovenacki kondukter naplacuje i doplatnu kartu. U Ljubljani sam mislio kupiti kartu na stanici jer je stajanje nesto oko 10 minuta, ali blagajne davno zatvorene, rade samo do 22 sata. Nista nastavljamo dalje. Jesenice, granica, promjena lokomotive. Austrijski Taurus preuzima dalje. granicna policija pregled obavlja u voznji. Nema nepotrebnog stajanja u stanici dok se pregledaju dokumenti putnika. Vec kasna noc. Nista se ne moze vidjeti osim kad se prolazi kroz stanice. Austrijski kondukter takodje naplacuje kartu+doplatu. Da smo usli u Njemacku shvatim kad je dosla ljubazna mlada kondukterka, koja takodje radi svoj posao. I ona a i austrijanac ranije vracaju kusur u cent. Cak njemica nije imala nekih desetak centi odmah, ja ono po naski u redu je, ali nakon dvadesetak minuta se vraca i donosi kusur. Svice. Vec smo skoro u ravnici. Rosenheim jos satak do Munchena. Dokle god oko dobacuje kolosjeci, lokalni vozovi zuje na sve strane kao u kosnici.
I konacno Munchen Hbf. Ogrmona stanica, natkriveni peroni (ceoni). Idem da vidim kad ima voz za dalje jer sam zbog kasnjenja propustio planiranu vezu. Gledam red voznje i idem na blagajnu. Kupujem kartu 113 €, shok (koja cifra), nista ne citajuci za koji voz. Kupim neki sendvic i popijem kafu, pa na trg vani pored pepeljare da zapalim cigaru (u zgradi a i na peronima nema pusenja). Negdje 20-ak minuta pred vrijeme polaska idem na perom 19 i vidim moj voz. Shok, ICE jako dug, dvije garniture (ocekivao sam klasiku, naravno bolju nego nasu). Pronadjem svoj vagon i sjediste i usput se obradujem da sam dobio odjeljak za pusace. Na displeju najava polaska i usputnih stanica na njemackom i engleskom sa vremenima zadrzavanja, a isto preko ozvucenja. Krecemo u sekundu tacno. Voz klizi, ne osjeti se brzina. Poslije nekog vremena, vec na otvorenoj pruzi, na displeju nesto njemackom i cifra 256 km/h. Mislim reklama. Jos uvijek ne shvatam dok nije izasla ista poruka na engleskom, s tim sto je u tom trenutku vec bilo 274 km/h. Displej je pokazivao trenutno brzinu voza. Nisam mogao da povjerujem. Cifra se mijenja, raste, 280, 292, 299, 300 i konacno 305 km/h. Jos ne vjerujem. U tom gledam autobahn koji je nedaleko od pruge i tada konacno vjerujem da stvarno pokuzuje pravu brzinu, jer prolazimo pored auta kao da stoje. Kolosjekom do u jednom trenutku krizanje sa istim ovakvim. Slika prodje oko cca 600 km/h. Ja u totalnom shoku. Kao da sam na drugoj planeti. Slijede stanice Stutgart, Frankfurt a/m aerodrom, gdje je ista stanica redovnih vozova i U bana. Poslije cetiri i po sata Keln. Ludilo, preko 700 km za tako kratko vrijeme. Imam oko pola sata do voza za Aachen. Malo prohodam po stanici, izadjem van vidim tik do stanice velicanstvenu cuvenu kelnsku katedralu i nazad na perone. stanica prolazna. Vozovi dolaze, odlaze, ICE, obicni, dvospratni, raj za oci svakog railfana. I tad novi shok, u stanicu stize Thalys iz Pariza za Amsterdam, kog sam vidio samo kao model. Uzivo jos ljepsi. U dolazi moj dvospratni voz za Aachen. Krece, po mojo procjeni i on vozi oko 150 km/h. Nekoliko stanica i oko 40-ak minunta i Aachen. Zadnja veca stanica prije Francuske. Prekrasna stanicna zgrada, starinska, lijep trg ispred.
Eto opis mog putovanja, veeeelika greska nisam nosio fotoaparat da to sve poslikam. Nadam se da sam makar malo uspio docarati moj dozivljaj.
gc
Posts: 172
Joined: Tue Jun 02, 2009 1:21 am

Re: Sarajevo - Aachen, juli 2006

Post by gc »

I ja sam se jednom vozio ICE-om, od Frankfurta do Erfurta, 2005 cini mi se.
Kao sto kazes brzina se uopste ne osjeti, svejedno je ide li 70 ili 270 km/h.
Doduse ovaj moj ICE je bio relativno spor, dobar dio putovanja je isao preko pruga koje su jos bile u fazi konstrukcije
i preko bivseg DDR-a pa je brzina znala na nekoliko mjesta spasti i na 50 km/h.
Uglavnom iskustva su ista, osoblje je generalno "smjesno" ljubazno.
Jedina razlika izmedju mog i tvog putovanja je sto si ti "letio" u pusacki, a ja u anti-pusacki dio :D .
Mislim da su sada svi NEpusacki.

Dio putovanja kroz BiH je uvijek prica za sebe, jos nisam procitao niti jedan putopis
da je sve islo glat', uvijek nekakve komplikacije i zgode/nezgode.
Valjda ce Talgo stici doci pa ce i tome doci kraj.
Post Reply