NIJE SVE U DŽULIMA

[lovac_na_pruge]

Najbolji je onaj iz Kreke. Dobar je onaj iz Banovića....Breze. Kao malom nije mi to puno značilo osim početkom ljetnog raspusta kada bi nama i našem komšiluku dolazio ugalj. Prvo vagonom do Sarajeva Teretne i onda malim tamom i to sve u organizaciji sindikalne podružnice od nečega.
Na dan postavljanja vagona ujutro nas nekolicina bi po posebom odobrenju kućnog savjeta otišli do našeg vagona u stanicu, čekajući da ga njemica tridesetrojka dogura na kolosjek ispod duhanske a onda bi najbrži od nas, a to sam bio ja, digao komšiluk na noge.

I prije nego što sam na školskim satima učio, znao sam preko tovarnih listova za sve bosanske rudnike, razlikovao mrki od lignita, jači od slabijeg, zahvaljujući ljetnim akcijama kodnog imena "unesimo svima ugalj prije mraka i zime".

I pored tih teorijskih i praktičnih saznanja u ustima punim prašine gorkog okusa, crknut na kraju dana nisam nalazio odgovor na pitanje što to ugalj oplemenjuje pa ga zovu crnim zlatom

Našao sam ga ne tražeći ga mnogo decenija kasnije na obilježavenju godišnjice BiH a i šire željezničkog foruma Vozovi. Pošao sam sasvim drugim povodom. Susresti se sa dragim ljudima, upoznati nove, vidjeti koju parnu lokomotivu, možda 740, ako za to bude prilike.

Što ga to čini crnim zlatom, plemenitim, dobio sam potvrdu već na prvom a nalazio je pri svakom sljedećem koraku.

[lovac_na_pruge]

Rudnik Bukinje. Posjeta "vuči vozova od rudnika" i radionici za održavanje lokomotiva. O parnim lokomotivama sam čitao, čitam i dalje, vozio se na njima i to još radim ali do tada nikada nisam zavirio dublje u parni kotao, ložište bez vatre, dotakao rastavljeni parni cilindar, lajhtšatangu, vidio lokomotivu u remontu....

Dočekao nas ničim zaslužen osmjeh. Nenametljiva susretljivost tihi ljudi kojima smo ustaljeni ritam poremetili škljocanjem aparata, islikavanjima svega što bi vidjeli a najviše nas, da bi se poslije sami sebi divili i pokazivali drugima, koji su na moje neznanje odgovarali strpljivošću pokušavajući mi u malo vremena reći sve što znaju. Plemenitu supstancu uglja našao sam u njima, kreatorima i prenosnicima radi čega je crni postao zlatan.

Žao mi je što nisam vidio prvu borbenu crtu u rudniku da bih imao cjelovitu sliku o ovim oplemenjivačima. Nadam se da će mi se ukazati prilika a ja sam za odlazak spreman položiti i za to potrebni ispit. I za ovo što sam doživio trebalo mi je skoro mjesec dana da skuham u sebi, da onima kojima to žele i razumiju predočim u vidu ovog putopisa.

[lovac_na_pruge]

[lovac_na_pruge]

[lovac_na_pruge]

Na putu za Lukavac vrtna željeznica.

[lovac_na_pruge]

U Lukavcu ista priča. Ljubazno stanično osoblje. Kafa. Priča o željeznici o ljudima. Opet osmjeh, opet susretljivost. Kad sam vidio baklavu na doslaku znao sam da će tako biti. Tu je završna faza oplemenjivanja. Ovdje se ugalj doprema iz rudnika i otprema dalje. Sigurno je i onaj moj došao odavde. Možda mi iz ove stanice poslan jedan od željezničkih mamaca što ih i danas gutam?

Na pasareli više slušam nego gledam. U stanicu sa separacije dolazi voz uglja. Pod zaletom njemica ispod tiha pjevuši. Kenedii ko pravi basovi daju joj podlogu. Nedostaje mi samo sopran brene 442 da se sve pretvori u Odu radosti.

[lovac_na_pruge]

Ispratio sam je sa njenom melodijom po novu turu.

[lovac_na_pruge]

U gradu što ima sreću da kroz njega prolazi dvokolosječna uzana pruga na zidu najljepši grafit što sam ga do sada vidio. Sa zadovoljstvom bi mu ustupio moj dio novo postavljene fasade. Na pitanje otpravnika imamo li imena odgovaram da pored njih imamo i dobre namjere. Na kraju ona nisu bila ni bitna.

[lovac_na_pruge]

I onda hodanje uzanom prugom. Iza zavoja očekujem ogradu Željinog stadiona. Onda vidim da nisam u Hrasnom a po obući da više nisam djete.
Dim iz lokomotive osjeća se i prije nego što se vide ulazne skretnice. Posjeća me na dolazak kući poslije škole. To znači i svježi kruh tek izvađen iz rerne.

[lovac_na_pruge]

Upoznavanje sa osobljem stanice i voza. Ne želimo smetati. Voz je tu radi čeha. Snimamo teren gdje ćemo provesti narednih 60 sati.