Stigli u Sarajevo. Oprostili se, ja osvježio, nahranio i bio spreman na nova iznenađenja...koja su uslijedila: Izlaskom na peron stanice vidio sam narod da čeka voz. Niko se nije iznenadio kada je spiker objavio da brzi za Zagreb br. 398 kasni u dolasku oko 40 minuta. Ja umoran, iznenađen....đe baš sada! Kažu to je svaki dan tako. Da prekratim vrijeme okrenem se umjetosti...Vjerujte da je umjetnost slikati noću, po kiši, na promaji perona. Bar nema policije!
Fotka 441-307, odnosno njenih svjetala, koja je čekala da preuzme moj voz
I sa druge strane, isto
Izlazni dio stanice Sarajevo. Kiša je ljevala ko iz kabla
Dođe i neki mađar
I đe ću slikati stanicu bez Avaz tornja, to je kao ćevap bez luka. Istina danas nisam ni vidio ćevap...Pronađoh budžu za slikanje tornja
Dosta mi je bilo i umjetnosti, aparat sam spakovao. Voz dođe oko 10.00 h i za divno čudo vozio je brzo. U kupeu dva starija čovjeka sedamdesetih godina...Čitavo vrijeme do Doboja su pričali. Nisu se poznavali, ali su jedan drugome povjerili čitave hrpe ružnih i lijepih strana svojih života. Ružnih je bilo puno više. Mislili su da spavam, ali bih sve mogao ponoviti, od riječi do riječi. Jedan je putovao u Zagreb na velesajam, drugi u posjetu kćerki koja je bila u Zagrebu na liječenju od ovisnosti...droge. Uvjeti liječenja nisu dozvoljavali posjete godinu dana, do sutra...a samo nju ima.
U Doboju izlazim u 01.00 h, sjedam u svog pežoa i kod kuće sam u 02.10 h. Legao sam oko 3.00 h. Više od 25 sati nisam spavao...mati bi rekla: Nije ti bilo za nevolju!
Meni kao da jest!
Hvala Ela, 68847, Bo Bo, Otpravnik vozova, Dkw, Kondukter, Igorailwayman, Adem, skretničar, posada 441-911...
Hvala što ste me pratili na ovome putu.
pozdrav...
što nisam mogao biti u vašem društvu!
