Naša sljedeća stanica je bila: "Stara željeznička stanica"
Trnčina?
Ono: "Stara", vjerovatno hoće reći - bivša, nekadašnja...
"Novu" neviđesmo.
Uzgred, ono drvo tj. grana što naopačke na zidu stoji ispred krajnjeg desnog prozora...?
Sve u svemu ono bi trebala bit' Trnčina jerbo na sljedećoj piše: Turkovići.
Evo vidi:
Ne vidi se?
Na ovoj se lošije ne vidi (druga varijanta od - bolje vidi); a ima se za vidjeti i karakterna prikolica (Kako Nikoletina Bursać rekao: "Kad se rat završi, njive će se orat karakterom") i u njojzi njakvi globularni plodovi zemlje (kamena u većem % neg zemlje):
Još koja minutica vožnje kad... kumulativno jezero.
Iz nepoznatih razloga vođe ono što je bilo vodoravno i sad je horizontalno.
A bogme je i vodoravno.
Začudo nas ne upucaše zbog slikavanja podbrdnog obalnog postrojenja iako smo, znajući da je zabranito, očekivali zujanje metkova (tačnije - zrna, jerbo se metak sastoji iz: zrna, čahure, barutnog punjenja i inicijalne kapisole te iz navedenog proizilazi da te more zgodit samo zrno iz puške a metak... samo ako ga neko cijelog frljakne nate).
Viš što je gimnazija dobra škola bila.
Svakom te belaju nauči.
Daklem - kumulacija:
Kad u to gledaš, retroleđalno je:
Jadno izgleda.
Mogao bi biti... Zelenikovac?
Što baš?
Ako ništa drugo a ono zbog zelenog stvorenja koje na zidu raste:
Pa i ovog nešto blaže zelenog. Šta ba blaže? Niđe zelenog al' ... da se ne osjeti zapostavljenim.
Jah!
Tako to bješe.
Smandrljasmo se i onizbrdismo pored one kumulacije (jerbo nejma asfalta dalje; samo tucanik po trasi) pa uzastrmo i nakon podosta nepravilno sinusoidalnog (što horizontalnog, što vertikalnog, a što... nako) vozanja, u 20:37 stadosmo da uslikamo zadnje s džade vidljivo mjesto kojim je rahmetli Ćiro prolazio.
E da je živ rekao bi: Bog mu dao lijepo zdravlje a vako...