Vikend.
Vedro. Sunčano i toplo.
Ah, proljeće.
Priroda se budi.
Sve cvjeta. Šta da vam pričam? To i mala djeca znaju.
Evo dokaz:
Ama mi se nešto ne slaže s kalendarom.
Deveti je mjesec, bar po imenu svom - novembar.
Administracija je tu nešto zafuknula pa je došao na jedanaesto mjesto.
Odgovarajućija mu je ova s lisjem suhijem:
Nji dvojica okružena lisjem suhijem (moram i' spomenut da nam ne zamjere):
Višenavratno puta prolažeći tuda a silazeći s brdskih postljubinjskih u ispodbrdna pretrebinjska područja (tru d lokalitet Kotezi) obećavah sebi da ću stati da vidim šta je ovo:
To - "ovo" je na krivini onoj s lisjem suhijem i ne'a blage veze sa željeznicom.
Al neudi. Nismo ni mi toliko zadrti da sa šina ne slazimo.
Što svana izgleda vako:
S internističke tačke gledišta izgleda vako:
Prozori?
Hebo te koji prozori!
Gotski stil?
A unutrima:
Da bi stvar bila interesantnija ispod svega toga postoji profurnik (pasaž):
Kako imamo oko sokolovo (kad mrak pane - oko sovino) odma nam je zapeo za to oko (desno; lijevo držimo u rezervi) ovi natezno - zatezno - pritezno - podržno - kompresivni... anamo neki:
(Dobro ga zaćero i natego, ko god da je. Ako ga sretnete na putevima Gospodnjim, skažite da još drži.)
Kako objekat nije Euro III, voda je analogna. Radi i čatrnja i posuda. Ovo je paračatrnjalna "posuda".
Respect izdubljivaču kamena.
I sad, kad prokontam, ispada: Stadoh, viđeh, ne skontah.
Šta je ovo bilo?
Neam blage veze.