Prvi podatak o njenoj gradnji koji sam našao je sa http://www.taracin-do.com
Drugi podatak po meni i vjerodostojni je pisanje dva apsolvenata Poljuprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu, koji su putovali ovom prugom u julu 1940. Godine.Otkako je 1882. godine osnovana firma Buttazzoni und Venturini Holzindustrie A.G. u Sarajevu, u Ilijašu je podignuta strugara, poznatija kao pilana. Za potrebe novootvorene "Strugare" izgraden je (1884-1885 godine) jedan krak uskotračne šumske pruge na lokomotivni pogon od Ilijaša do Okruglice u dužini od 37,2 km, koja je služila za eksploataciju šume sa Nabožića, Okruglice i okolnih mjesta.
Potrebno je još reči da je ova pruga ukinuta 1962. godine.Nakon pregleda pilane i obilnog zajutarka u kantini pilane, kojim nas je ljubezno počastio industrijala g. Todorović, popeli smo se na posebno pripremljeni vagon, prava »salonska kola« šumske željeznice, pokrivena svježim jelovim granjem, te krenusmo na Okruglicu. Pruga prolazi u početku desnom obalom riječice Misoče. Malo iza Ilijaša prelazi na lijevu obalu. Pruga se počinje naskoro jako usplnjati. Uspon iznosi mjestimično 45—5°/oo, ali i općenito na tom dijelu pruge nije nigdje mnogo manji. Obično nije smanjen ni na zavoju. Pruga se stalno uspinje iznad Misoče prema gore, da bi se onda kasnije opet korito Misoče uspinjalo k pruzi. Na nekojim mjestima iznosi ova visinska razlika između pruge i Misoče i preko 100 metara. Neprestanim uspinjanjem pružaju nam se sve divnije slike. Dahti i sopće mala lokomotiva a dolje duboka ispod nas vragoljasto se i nestašno razmeće svojom snagom malena rječica Misoča. Udara 0 stijene prkosno, zrcali se ponosna. S divljenjem gledamo njeno djelo: duboki i prekrasni kanjon. I kao da joj nije dosta zapreka, nad kojima bi iskalila svoju obijest, zatvara si sama korito na mnogim mjestima trupcima i donesenim kamenjem i poigrava preko njih pjeneći se, puna života i mladosti. Ili preprečena kakvom liticom tvori malo jezero, pa se onda sunovraća ludo u blistavim malim slapovima. Na suprotnoj strani uzdižu se gotovo posve vertikalne stijene stotinu i više metara visoke dajući tek tu i tamo uporište kojem osamljenom stabalcu. Zaista, čudne li vitalne snage u drveću. Tamo, gdje naše oko nalazi samo. liticu, korjenje drveća ipak nalazi nešto hrane da se održi i da se bori sa stijenom neprestano je trošeći. Uspinjemo se sve više. Duboko dolje u kanjonu čavrlja Misoča, a dva bijela oblačka žure nekud preko modrog neba. Na platonima se zelene šume . ..
Pruga je na nekim mjestima usječena u liticu. Na jednom je mjestu napravljena galerija. Stijene vise kojih 5 metara preko pruge. Na drugim opet mjestima pragovi
pruge leže sa jednim krajem na nosačima, kao na kakvom mostu. Bilo je potrebno izgraditi bezbroj potpornih zidova iz kamena, koji danas već daju na oko malo nesiguran izgled. Na mjestima, gdje pruga prelazi pritoke Misoče, bilo je potrebno izgraditi svođene propuste, neke i dosta visoke. Mašinovođa treba da dobro pazi na prugu ispred lokomotive, jer se više puta svali kamenje ili odvali koja mala litica i zakrči prugu. No sve ove opasnosti samo sa potencirale naše divljenje.
Pruga je sagrađena god. 1911. od poduzeća Butazzoni Venturini; država ju je otkupila 1938. god. Dužina pruge iznosi nešto preko 30 km. Visinska razlika početne
i završne stanice iznosi oko 600 metara (nadmorska visina Hijaša oko 460 m). Maksimalni padovi iznose 40—50°/oo. Radiusi su lukova pruge na nekim mjestima dosta
maleni, no još uvijek dozvoljavaju, da mogu kroz krivine proći vagoni natovareni 16 m dugim balvanima.
Lokomotiva se loiži jelovim cjepanicama. Njena težina iznosi 13,5 t. a proizvodi do 60 KS. Ima 4 vezane osovine bez hodne osovine. Uopće smo vidjeli, da bosanske
lokomotive imaju po 4, rijetko; po 3 vezane osovine, dok hodne osovine nemaju. To je i potrebno, jer se većim brojem vezanih osovina diže ađhezioMa težina, a paralelno sa adhezionom težinom diže se i povlačna snaga lokomotive. Za bosanske je prilike baš potrebno, da lokomotive nisu odviše teške, a da imaju svejedno čim veću adhezionu težinu i s njom čim veću snagu potezanja, koja je potrebna, ida lokomotiva može lanim krovovima bez dimnjaka. Prije smo ih susretali po jednu, dvije, a sada čitava mala naselja, planinske zaseoke. Oko svake takve kućice su široke enklave pune panjeva, prava groblja, od kojih su mnoga još sasvim svježa. Ne bi čovjek mislio, kako takve kućice maglo i brzo žderu šumu, zadirući sve dublje i šireći krug oko sebe, sjekući skoro sve od reda. — Stigavši na Okruglicu, nakon tako »naporna« puta, dočekala nas je već druga zakuska tog prijepodneva, koju nam je priredila simpatična gospođa g. Ing. Bure.
Evo i jedne slike iz te 1940. godine koju je napravio B. Zlatarić.