Stanje i budućnost bivše pruge Sarajevo - Pale
Posted: Mon May 09, 2011 6:13 pm
Pozdrav svima i registrovanima i neregistrovanima,
nedavno sam se učlanio na ovaj forum, a nedugo nakon početka mog istraživanja i zanimanja za historiju uskotračne željeznice na ovim prostorima.
Nisam neki veliki poznavalac vozova i željeznice uopšte. Međutim, uvijek me je, još kao dijete prije rata (1980-tih godina) očaravala tada već bivša uskotračna pruga Sarajevo - Pale, jer sam nju mogao gledati dok sam se automobilom vozio cestom od Sarajeva prema Palama (koja je i sama po sebi remek djelo).
Tu sam bivšu prugu, njenu putanju i tunele u daljini, često gledao sa raznih pozicija okoline Sarajeva (Vratnik, Zmajevac, Dariva, itd.), ali nikad tamo nisam bio.
Da ne duljim puno o genezi i uzrocima tog sentimentalizma.
Neki dan sam napokon maksuz otišao pješke i prošao tom prugom sve od Alifakovca (tačke gdje se put od pruge stapa sa cestom Sarajevske zaobilaznice) pa sve do srušenog mosta negdje u gudurama na pola puta između stanice Dovlići i Pala. Most se može zaobići pješke, ali već je bilo pokasno pa sam se vratio.
Cijeli taj put mogu podijeliti u 4 dionice:
1. Alifakovac - početak biciklističke staze
Vrlo je teško naći početak puta/pruge u Alifakovcu, jer on u suštini i ne postoji. Put započne kao mali uzani puteljak na strmini koji bukvalno prolazi kroz bašče i ćumeze. Nakon par stotina metara, zateknete se na podzidu iznad zaobilazne ceste, i to je prilično opasna dionica od stotinjak metara, jer hodate po uskom zidu, visokom 30tak metara. Nakon toga ustvari počinje stvarni put bivše pruge. Nakon par stotina metara ulazi se u tunel ispod Popovog gaja, i odmah nakon tunela počinje biciklistička staza (to je put koji dolazi od Kozije ćuprije).
2. Biciklistička staza
Navodna dužina te staze je 4000 m, ali od izlaza iz tunela iz Popovog gaja do kraja asfalta nema više od 2 kilometra, možda 2,5. Meni se lično asfalt kao vrsta površine tu nimalo ne sviđa, jer ubija ugođaj i "koncept" tog puta. Petstotinjak metara nakon izlaska iz navedenog tunela, na desnoj strani ćete (na moje ogromno iznenađenje) zateći ograđeno asfaltirano igralište (košarka/fudbal) i iznad njega malo naselje, s baščama i potočićem. Dok dođete do kraja asfalta, proći ćete kroz par usjeka.
3. Utabani makadam
Nakon prestanka asfalta ide utabani makadam - utabani šljunak sa vidljivim tragovima točkova (ti tragovi su u suštini utabana zemlja). Tako je sve do nedugo poslije stanice Dovlići. Na ovoj dionici postoje 2-3 tunela (jedan je betonski, očigledno građen naknadno i po nekoj posebnoj potrebi jer na njemu ima vrlo malo "brda"). Jedan kameni tunel je znatno oštećen (fali dio plafona blizu ulaza). Na ovoj dionici, svakih par stotina metara teče neki potočić zdesna, i austrougari su za svakog od njih napravili kameni prolaz ispod ceste. Nažalost, i svakih par stotina metara se desno od pruge ("uzbrdo") nalaze plazališta nastala spuštanjem odsječenih balvana.
Naime, tokom cijelog putovanja nisam naišao na živu dušu (iako je bila subota, sunčano, temperatura 20 C ...). Jedini stvorovi na koje sam naišao su bile šumokradice, i to nekoliko grupa. Uredno se dovezu tim istim putem kombijima, spuste balvane do pruge i tu ih režu (kad sam ja prolazio tek su išli u pohod, ali vidljive su hrpe pilote svako malo). Ne znam ni koja je korist od prijavljivanja policiji opštine Stari grad da se na ovom području vrši znatna krađa šume, kada mito od 50-tak KM može riješiti sve policijske patrole i izviđaje.
Na oko kilometar prije stanice Dovlići, nalazi se jedna dobro uređena kuća (novija gradnja) sa garažama u prizemlju, čak i traktorom. Sve unaokolo je klisura i brda. Vrlo zanimljivo.
Stanica Dovlići se još drži, ali fali joj pola krova. Kroz prozor istaknute sobice, na stolu, osim nekih činija i šoljica, sam vidio tetrapak "Naše mlijeko" (Meggle mljekara Bihać).
To me je iznenadilo, jer cijela kuća izgleda kao ukleta, kao da je niko nije barnuo 50 godina. Sva vrata su zaključana.
4. Zapušteni dio
Nedugo nakon stanice Dovlići, makadam postaje vrlo grub (ustvari neutabani kamen tucanik bez pragova i šina). Na ovoj dionici postoji jedan prag, maknut sa strane. To je jedini kojeg sam ja vidio uz prugu.
Petstotinjak metara od stanice se nalazi jedan podugačak i uvijen tunel. Treba dobro repetirati onu stvar između nogu da biste kroz njeg prošli. Odmah nakon njega slijedi još jedan sličan tunel, samo što nema oblogu (u suštini to je rupa kroz stijenu) i odmah nakon njega još jedan takav. To je najupečatljiviji dio puta.
Nedugo nakon tunela dolazi se do porušenog mosta (udaljenost između krajeva je oko 50 metara, a visina mosta je barem 30 metara). Ispod mosta se vide pragovi u klisuri. Jedan poznanik mi je rekao da je on tuda prošao prije 5 godina, i da je kostur mosta postojao (on je prešao most tako što je skakutao s praga na prag). Znači neko je opeljušio gvožđe s mosta u međuvremenu da zaradi dodatne love za šišu.
Nisam išao dalje, a horizont nakon mosta izgleda još čudesnije od ovog prije njega. Tu je pruga u jednoj uskoj klisuri, među stjenčugama.
Kasnije sam na Google Earth-u to sve pregledao. Taj most se nalazi na oko 4 km udaljenosti od ulaska pruge u Pale (5 km od želj. stanice Pale). Sudeći prema satelitskim snimcima, tih preostalih 4 km su najegzotičniji dio pruge (sve tuneli, mostovi, ogromni podzidi, klisure, stijene, itd.). Nažalost, to je vjerovatno namrtvo zaraslo i nakoćeno zmijama ( ovamo sam ih sretao).
Volio bih ako neko ima friškog iskustva o preostalom dijelu puta do Pala, da ga ovdje iznese.
Zašto sam ovo sve pisao?
Zato što, koliko vidim, nešta se kao zvanično među opštinama govorka da bi se cijela bivša pruga Sarajevo - Pale mogla uskrsnuti kao biciklistička staza. To bi bilo odlično pod uslovom da se ne asfaltira ... i da je ne privatizuju Slovenci ili bilo ko s vana. Zato smatram da se treba malo aktivirati oko upoznavanja ovog puta, da bi se sutra moglo malo bolje argumentovati kod odlučujućih ljudi o njenoj sudbini (opštine moraju podnijeti svaki projekat na javnu raspravu, itd.).
Prema Google Earth-u, ukupna dužina puta od tačke stapanja u Alifakovcu, pa do ulaska pruge u Pale, je 11,5 kilometara. Odatle ima još tačno 1 km do želj. stanice u Palama. A od želj. stanice u Bistriku pa do ove tačke u Alifakovcu ima tačno 1 km. Dakle, ukupna dužina pruge između želj. stanice u Bistriku i želj. stanice u Palama je oko 13,5 km. Ovo je ZNATNO više od onoga šta su novine prenijele sa sastanka načelnika opština, gdje je dužina procijenjena na 6-7 kilometara.
Mislim da sam se i previše napisao za prvi put, sad dosta od mene.
Smatram da ova tema na forumu treba biti centralna za ovaj dio pruge Sarajevo - Višegrad, jer je ovaj dio specifičan po navedenoj namijenjenoj sudbini i mogućnosti korištenja, za razliku od ostatka ove pruge u Istočnoj Bosni.
nedavno sam se učlanio na ovaj forum, a nedugo nakon početka mog istraživanja i zanimanja za historiju uskotračne željeznice na ovim prostorima.
Nisam neki veliki poznavalac vozova i željeznice uopšte. Međutim, uvijek me je, još kao dijete prije rata (1980-tih godina) očaravala tada već bivša uskotračna pruga Sarajevo - Pale, jer sam nju mogao gledati dok sam se automobilom vozio cestom od Sarajeva prema Palama (koja je i sama po sebi remek djelo).
Tu sam bivšu prugu, njenu putanju i tunele u daljini, često gledao sa raznih pozicija okoline Sarajeva (Vratnik, Zmajevac, Dariva, itd.), ali nikad tamo nisam bio.
Da ne duljim puno o genezi i uzrocima tog sentimentalizma.
Neki dan sam napokon maksuz otišao pješke i prošao tom prugom sve od Alifakovca (tačke gdje se put od pruge stapa sa cestom Sarajevske zaobilaznice) pa sve do srušenog mosta negdje u gudurama na pola puta između stanice Dovlići i Pala. Most se može zaobići pješke, ali već je bilo pokasno pa sam se vratio.
Cijeli taj put mogu podijeliti u 4 dionice:
1. Alifakovac - početak biciklističke staze
Vrlo je teško naći početak puta/pruge u Alifakovcu, jer on u suštini i ne postoji. Put započne kao mali uzani puteljak na strmini koji bukvalno prolazi kroz bašče i ćumeze. Nakon par stotina metara, zateknete se na podzidu iznad zaobilazne ceste, i to je prilično opasna dionica od stotinjak metara, jer hodate po uskom zidu, visokom 30tak metara. Nakon toga ustvari počinje stvarni put bivše pruge. Nakon par stotina metara ulazi se u tunel ispod Popovog gaja, i odmah nakon tunela počinje biciklistička staza (to je put koji dolazi od Kozije ćuprije).
2. Biciklistička staza
Navodna dužina te staze je 4000 m, ali od izlaza iz tunela iz Popovog gaja do kraja asfalta nema više od 2 kilometra, možda 2,5. Meni se lično asfalt kao vrsta površine tu nimalo ne sviđa, jer ubija ugođaj i "koncept" tog puta. Petstotinjak metara nakon izlaska iz navedenog tunela, na desnoj strani ćete (na moje ogromno iznenađenje) zateći ograđeno asfaltirano igralište (košarka/fudbal) i iznad njega malo naselje, s baščama i potočićem. Dok dođete do kraja asfalta, proći ćete kroz par usjeka.
3. Utabani makadam
Nakon prestanka asfalta ide utabani makadam - utabani šljunak sa vidljivim tragovima točkova (ti tragovi su u suštini utabana zemlja). Tako je sve do nedugo poslije stanice Dovlići. Na ovoj dionici postoje 2-3 tunela (jedan je betonski, očigledno građen naknadno i po nekoj posebnoj potrebi jer na njemu ima vrlo malo "brda"). Jedan kameni tunel je znatno oštećen (fali dio plafona blizu ulaza). Na ovoj dionici, svakih par stotina metara teče neki potočić zdesna, i austrougari su za svakog od njih napravili kameni prolaz ispod ceste. Nažalost, i svakih par stotina metara se desno od pruge ("uzbrdo") nalaze plazališta nastala spuštanjem odsječenih balvana.
Naime, tokom cijelog putovanja nisam naišao na živu dušu (iako je bila subota, sunčano, temperatura 20 C ...). Jedini stvorovi na koje sam naišao su bile šumokradice, i to nekoliko grupa. Uredno se dovezu tim istim putem kombijima, spuste balvane do pruge i tu ih režu (kad sam ja prolazio tek su išli u pohod, ali vidljive su hrpe pilote svako malo). Ne znam ni koja je korist od prijavljivanja policiji opštine Stari grad da se na ovom području vrši znatna krađa šume, kada mito od 50-tak KM može riješiti sve policijske patrole i izviđaje.
Na oko kilometar prije stanice Dovlići, nalazi se jedna dobro uređena kuća (novija gradnja) sa garažama u prizemlju, čak i traktorom. Sve unaokolo je klisura i brda. Vrlo zanimljivo.
Stanica Dovlići se još drži, ali fali joj pola krova. Kroz prozor istaknute sobice, na stolu, osim nekih činija i šoljica, sam vidio tetrapak "Naše mlijeko" (Meggle mljekara Bihać).
To me je iznenadilo, jer cijela kuća izgleda kao ukleta, kao da je niko nije barnuo 50 godina. Sva vrata su zaključana.
4. Zapušteni dio
Nedugo nakon stanice Dovlići, makadam postaje vrlo grub (ustvari neutabani kamen tucanik bez pragova i šina). Na ovoj dionici postoji jedan prag, maknut sa strane. To je jedini kojeg sam ja vidio uz prugu.
Petstotinjak metara od stanice se nalazi jedan podugačak i uvijen tunel. Treba dobro repetirati onu stvar između nogu da biste kroz njeg prošli. Odmah nakon njega slijedi još jedan sličan tunel, samo što nema oblogu (u suštini to je rupa kroz stijenu) i odmah nakon njega još jedan takav. To je najupečatljiviji dio puta.
Nedugo nakon tunela dolazi se do porušenog mosta (udaljenost između krajeva je oko 50 metara, a visina mosta je barem 30 metara). Ispod mosta se vide pragovi u klisuri. Jedan poznanik mi je rekao da je on tuda prošao prije 5 godina, i da je kostur mosta postojao (on je prešao most tako što je skakutao s praga na prag). Znači neko je opeljušio gvožđe s mosta u međuvremenu da zaradi dodatne love za šišu.
Nisam išao dalje, a horizont nakon mosta izgleda još čudesnije od ovog prije njega. Tu je pruga u jednoj uskoj klisuri, među stjenčugama.
Kasnije sam na Google Earth-u to sve pregledao. Taj most se nalazi na oko 4 km udaljenosti od ulaska pruge u Pale (5 km od želj. stanice Pale). Sudeći prema satelitskim snimcima, tih preostalih 4 km su najegzotičniji dio pruge (sve tuneli, mostovi, ogromni podzidi, klisure, stijene, itd.). Nažalost, to je vjerovatno namrtvo zaraslo i nakoćeno zmijama ( ovamo sam ih sretao).
Volio bih ako neko ima friškog iskustva o preostalom dijelu puta do Pala, da ga ovdje iznese.
Zašto sam ovo sve pisao?
Zato što, koliko vidim, nešta se kao zvanično među opštinama govorka da bi se cijela bivša pruga Sarajevo - Pale mogla uskrsnuti kao biciklistička staza. To bi bilo odlično pod uslovom da se ne asfaltira ... i da je ne privatizuju Slovenci ili bilo ko s vana. Zato smatram da se treba malo aktivirati oko upoznavanja ovog puta, da bi se sutra moglo malo bolje argumentovati kod odlučujućih ljudi o njenoj sudbini (opštine moraju podnijeti svaki projekat na javnu raspravu, itd.).
Prema Google Earth-u, ukupna dužina puta od tačke stapanja u Alifakovcu, pa do ulaska pruge u Pale, je 11,5 kilometara. Odatle ima još tačno 1 km do želj. stanice u Palama. A od želj. stanice u Bistriku pa do ove tačke u Alifakovcu ima tačno 1 km. Dakle, ukupna dužina pruge između želj. stanice u Bistriku i želj. stanice u Palama je oko 13,5 km. Ovo je ZNATNO više od onoga šta su novine prenijele sa sastanka načelnika opština, gdje je dužina procijenjena na 6-7 kilometara.
Mislim da sam se i previše napisao za prvi put, sad dosta od mene.
Smatram da ova tema na forumu treba biti centralna za ovaj dio pruge Sarajevo - Višegrad, jer je ovaj dio specifičan po navedenoj namijenjenoj sudbini i mogućnosti korištenja, za razliku od ostatka ove pruge u Istočnoj Bosni.