Veranda na šinama

Tramvaji koji su vozili do 1960 godine

Veranda na šinama

PostPostao/la admin » sri jun 03, 2009 12:26 pm

Dio članka iz nezavisnog magazina Dani.
Priča počinje otprilike ovako Uoči Nove 1885. godine silan svijet, odjeven u svečane haljine, okupio se na malom trgu u Ferhadiji. Na tek položenim šinama, što su se svjetlucale na hladnoći, stajao je drveni vagon-tramvaj upregnut u konja bijelca. Vagon je sa svih strana bio uokviren prozorčićima na kojima su se kočoperile tanke zavjese pa je izgledalo kao da se veranda neke bogate kuće s Vratnika spustila u čaršiju.
slika
Johan Hanke vozi prvi tramvaj
Objavljeno je da od tog dana u Sarajevu počinje saobraćati tramvaj - čudo još neviđeno u srednjoj Evropi - i da će vožnja od Ferhadije do Uzane željezničke stanice trajati trinaest minuta, što će koštati pet krajcera. Tramvaj je u jednoj vožnji mogao povesti 28 ljudi pa je kondukter, koji je po posebnim propisima gradske vlade bio "pristojno odjeven i nije zaudarao po alkoholu i bijelom luku", pozvao prve putnike u tramvaj. Kada se tramvaj napunio, zvonce je zazvonilo i brkati "tramvajdžija" Johan Hanke potjerao je svog bijelca po šinama. Tramvaj je otišao prema Marindvoru, a na Ferhadiji, mjestu gdje će se kasnije izgraditi prava gradska tramvajska stanica, ostalo je 28 pari cipela!
Prije toga da ne bi za džabe izrovali bečke ili peštanske ulice, Austro-Ugari su odlučili "konjsku željeznicu" - kako se tada nazivao tramvaj - isprobati prvo u Sarajevu. Tako se u ljeto 1884. godine počelo sa kopanjem sarajevskih ulica i polaganjem tramvajskih šina. Tom prilikom Sarajevo je ostalo bez jednog od najljepših mostova - kamenog mosta koji je premošćavao Koševski potok kod Alipašine džamije, ali je dobilo i titulu prvog grada na Balkanu i u srednjoj Evropi koji je imao tramvaj.
Naprijed i curik Prva tramvajska pruga u Sarajevu bila je duga 3,1 kilometar, a počinjala je od današnjeg Ekonomskog fakulteta, pružala se Ferhadijom i dalje glavnom gradskom ulicom (današnjom Titovom) preko Marindvora i završavala na Uzanoj željezničkoj stanici. Tada je napravljena samo jedna traka, pa je tramvaj funkcionirao po sistemu "naprijed i curik", odnosno tako što se konj koji ga je vukao, kada bi došao do zadnje stanice, isprezao i ponovo uprezao, ali na suprotnu stranu vagona i vraćao se istim šinama kojim je i došao. Bilo je propisano da jedan konj ne smije voziti više od dva kruga, kako se ne bi iscrpio. Prvi tramvaj kretao je ujutro u pet sati, dakle sat prije nego je iz Sarajeva kretao prvi voz. Ljudi su tada komentarisali kako tramvaj ide "glatko, čisto, nečujno, kao po dlanu". Tramvajska karta bila je tamnocrvene boje i ispisana na srpskohrvatskom, njemačkom i turskom jeziku. U današnjoj Strossmayerovoj ulici bila je izgrađena i remiza - štala za konje i spremište za tramvaj.
Tramvaj zvani inspiracija Tramvaj je malo koga ostavljao ravnodušnim. On je umjetnicima tog doba postao inspiracija za njihova djela, a sarajevskoj raji za izmišljanje priča o "zelenoj aždahi" i "šejtanu". Muzičar Š. Bosiljevac je za prvu vožnju sarajevskog tramvaja skladao brzu polku za klavir pod nazivom Sarajevski tramvaj, dok je jedan njemački slikar po imenu Kürchner u akvarelu naslikao "jurnjavu konjskog tramvaja sarajevskim ulicama". A za izvjesnog slikara Kereštešija moglo bi se komotno reći da je bio prva osoba zadužena za marketing i propagandu sarajevskog tramvaja. Ispod svoje slike konjske gradske željeznice on je napisao: "Dobar pješak ne može prije doći. Cijena 5 krajcera."
Struja umjesto konja Deset godina kasnije, 1. maja 1895. godine, konje će zamijeniti struja, i prvi tramvaj, zakačen samo jednom električnom štangom za žicu, počet će kružiti Sarajevom. Trasa tog tramvaja išla je od željezničke stanice, koja se nalazila kod današnjeg hotela "Bristol" pa do Latinske ćuprije. Vozila koja su korištena proizvela je firma "Simens-Sohukert" i bili su to prvi tramvaji nastali u njenim pogonima.
Ali, u električnu aždahu građani nisu imali povjerenja pa je isprva tramvaj uglavnom kružio poluprazan. Ipak, već sljedeće godine, 6. septembra, električni tramvaj zabilježit će rekordan broj prevezenih putnika - čak 3.800 ili skoro 15 odsto cjelokupnog stanovništva Sarajeva.
Povećan broj putnika tražio je značajne izmjene u režimu saobraćaja pa su, umjesto svakih 15 minuta, tramvaji kretali svakih deset minuta sa polazne stanice. Pruga je produžena do Vijećnice 1. decembra 1897. godine, a nepunu godinu dana poslije u saobraćaj je puštena još jedna linija koja je išla današnjom Titovom ulicom do Katedrale. Preko Baščaršije 1923. godine šinama su povezane Obala i Titova ulica, a iza Tvornice duhana izgrađena je nova remiza.
Zdravlje i teatar Električni tramvaji imali su odvojene vagone za pušače i nepušače. Čak su jedno vrijeme vagoni bili odvojeni za dame i muškarce, ali se zbog nerentabilnosti brzo od toga odustalo. Carska i kraljevska bosanska željeznica gledala je da na svaki način ugodi putnicima pa je, pored toga što je posebnim odredbama propisala način odijevanja i držanja higijene kod vozača i konduktera, 1891. godine izdala nalog da u dane kada se u gradu održavaju teatarske predstave, posljednji tramvaj umjesto u deset vozi pola sata kasnije.
Avatar
admin
Site Admin
 
Postovi: 707
Pridružen/a: pon sep 15, 2008 5:00 am

Re: Veranda na šinama

PostPostao/la gc » sub jun 06, 2009 2:48 am

Nesto starih razglednica sarajevskih uskotracnih tramvaja i infrastrukture.
Za pocetak one iz austrougarskog perioda.

slika

slika

slika

slika
gc
 
Postovi: 172
Pridružen/a: uto jun 02, 2009 1:21 am

Re: Veranda na šinama

PostPostao/la gc » pet jul 16, 2010 11:12 pm

slika


slika
gc
 
Postovi: 172
Pridružen/a: uto jun 02, 2009 1:21 am


Natrag na Tramvaj uzanog kolosjeka u Sarajevu

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.