U Beču presedam na voz za Bratislavu. Voz za Bratislavu polazi sa stanice Meidling, a ja vozom stižem na Westbahnhof. Da ne bih ni malo mućkao glavom gde da hvatam voz za Bratislavu, online redovi vožnje rade taj posao sasvim solidno. RV prikazuju da je najefikasnije ići metroom do stanice Simmering. Tako sam i učinio i očas posla sam bio u vozu za Bratislavu.
Posle masovne rekonstrukcije i ponovne izgradnje centralnog dela bečke železničke infrastrukture, na mestu Wien Süd nastao je Wien Hbf, koji je kao prolazna stanica godinama nedostajao ovom gradu. Po izgradnji nove pruge od St. Poltena do Beča, vozovi sa zapada nesmetano ulaze na stanicu Meidling i u produžetku na Hbf. Sada više nema potrebe za korišćenjem metroa i drugih vrsta pomagala da bi se presedalo sa voza na voz
Od Beča do Bratislave vozim se Regio Ekspresom. REX vozovi za Bratislavu uglavnom su sastavljeni od City Shuttle vagona i sa herkulesom na čelu. Ceo put vozimo se kroz nepregledne ravnice, a na pojavu prvog brda ulazi se u Bratislavu.
Postoji mogućnost da se u Bratislavu dođe elektrificiranim koridorom, ali samo do stanice Petržalka. Između Petržalke i Hlavne Stanice iz nekog razloga ne postoji železnički putnički saobraćaj.
Više nije Hbf kao silnih prethodnih dana, od sada je Hl.st.
Desno je herkules koji je dovezao moj voz, a tu se kao prva od strane Slovačkih Železnica isturila i jedna ZSSK 240 "bubašvaba" :-D
Zaista mi je nedostajalo "naše" govorno područje. Bio sam neobjašnjivo srećan što ponovo oko sebe čujem srodan jezik
Verovatno mi je dosta bilo hladnog germanskog. Iz onako sređene, moderne i utegnute Evrope ponovo sam okružen prostim i opuštenim i moram sa pravom da kažem prljavim :-D Bratislava je grad veoma sličan Beogradu. Ima tvrđavu Bratislavský hrad sa pogledom na Dunav, nalik našem Kalemegdanu, ima mostove na Dunavu slične našim na Savi, ima gradski saobraćaj veoma sličan Beogradu. Uglavnom je to autobuski prevoz, uz tramvajski i trolejbuski. Postoji i neki pokušaj prigradskih linija vozova (kao kod nas Beovoz)... Preko puta reke deo grada Petržalka isti je beogradski Novi Beograd...
Bez obzira što je granica sa Austrijom odmah pored grada, ovde se oseća duh siromašnog istoka.
U Bratislavu sam prvi put došao 2007. godine. Tada sam se baš kratko zadržao i obišao tvrđavu i deo priobalja. Ovaj put sam po planu putovanja imao jedan dan na raspolaganju. U ograničenom vremenu morao sam da posetim delove centra grada koje sam ranije propustio, a i dobar deo vremena da posvetim železnici. Pre nego što krenem sa železničkom pričom, prikazaću nešto malo grada.
Obchodna ulica, jedna od pešačkih zona, kuda saobraćaju i tramvaji:
Baš me je nasmejala ova reč :-D
Nastavljam da tabanam starim gradom:
Grad može da se obilazi i ovim vozilom:
Na kraju Michalske ulice:
Posle kružnog obilaska starog grada ponovo se nalazim na početku Obchodne ulice (ulica levo), na Župnom trgu:
Mnogo zamara dugotrajna šetnja gradom, pa je vredelo pronaći neki veći megamarket. Dopalo mi se što su cene namirnica iste, do nešto niže u odnosu na one u Beogradu, tako da sam se osećao bogato sa sitnišem u džepu
Zatim pravac hostel na spremanje klope. Hostel mi se nalazio u najstrožem centru, u Panonskoj ulici, pored trga Hodžovo:
Izostalo je fotografisanje ostalih delova centra, tvrđave i pogleda sa iste, koji su svakako nezaobilazni pri poseti grada, ali kako sam to obavio 2007. nisam se ponavljao.
Iz tog razloga, ovaj put u putopisu ostajete uskraćeni za toliko, pa ne zamerite