8.800 km po Evropi 2014.

[68847]

Avioni u niskom letu!



Dabome.
Ajrodrom.
100 km/h za ajrodrom.
Pa mora.
Brzi su avijoni.



Brzi su i vozići pa nikako da i' uvatim.



Ovdje se čuva njakvo zrnevlje?



Ma iz čega raste to zrnevlje?
Iz ovakve "zemlje"?



Tu najbolje rastu electranae sunchanicae.



Il' stari, dobri Tío Pepe.

[68847]

Prema Sevilla a near Utrera.
Tačnije - El Palmar de Troya.



Šta je tu posebno?
Catedral Basílica de Nuestra Madre del Palmar Coronada.
Štono bi rekli - direkcija od Iglesia Cristiana Palmariana de los Carmelitas de la Santa Faz ili, jednostavnije Iglesia Católica Palmariana.
To su ti njakvi otpadnici što imadu vlastitog Papu.
Žestoko se ozidali pa skoro da se niš ne vidi.
Fini neki ljudi što jedva čekaju da neko navrati.



Pomenuta Utrera.
Lijevo - Iglesia de Santiago el Mayor desno - Iglesia de Santa María de la Mesa.



Nekakav crno - žuti složenac.



Opet nemam željezničke sreće.



Imam infrastrukturno al vozno, jok.



Kad ovo uočiš znaš da je i Sevilla tu.
Znaš ako znaš a znam jer mi nije prvi put.



Puente del V Centenario.
2016 m dužine.
120 visine.
Ispod je Río Guadalquivir.

[68847]

Kažu: Seville je jedina komercijalna riječna luka u Španiji i jedini kopneni grad đe se more doć s cruise ships.
Što kažu ne lažu.



Eto ako hoću, mogu desno u luku.
Eto neću.



Kako je Sevilla déjà vu, samo usputni pogledi.



Torre Cajasol.
180,5 m.
Lijevo tzv. Torretriana.



Bijelo, nakrivo nasađeno, je Puente del Alamillo.



A mi pičimo pravo.



Može se nagađati šta bi to mi.



A nije ni daleko (strogo nije)
Da bi stvar izgledala complicovanije, mi ćemo ono što je dalje pa onda ono što je bliže.
¿Por qué?
Lisabon spada u kategoriju: no me interesa.
Nije baš al' ima i drugih stvari.

[68847]

Kako reko', nije daleko (a reko' i strogo nije) Majac nezabrinuto goni dalje.



Društveno prihvatljivim brzinama.



Al' svratismo u jednu praonicu.
Pored nje je... nešto.



Opelali smo autić a tepihiće nismo iako se i to može.
Ima sprava perilica.



I u ludo doba (jer strogo nije daleko) stigosmo u mjesto zvano Mérida.
(Nije "Merida. More bike.")
Ima tu stvari rimskih za vidjeti a nije baš da vidim u mraku.
Što bi se reklo - vremenski preračun.
Niđe nikog.



23:55 pa niđe nikog... izuzev dječice što se igravaju dok im preci (roditelji) alkoholima zalivaju svoje nutrine.
Simpatično i u pravo vrijeme.



Aj bar im je most elektrificiran pa svijetli.



Što Majcu simpatično bješe.

[68847]

Tokom noći neprimjećeni pređosmo granicu.
To je nekad i bio fazon a sad... isto ništa.
Probuđenje kod nekog... Šta je ovo?
Rancho?



Rancho solidne veličine.



I ne pretjerano zainteresiranog vlasnika.
Što zumirana, pokojna gospođa krava u fazi napuhavanja, zorno prikazuje.



Pokojnica (hemijskom terminologijom rečeno) nije ispuštala neugodne mirise te ljepota okruženja nije i aromatski narušena.



Nekadašnji put je sada odmorište.



Gdje se lijepo uklopio C3.



Uklopio se i kamičak.
Mora da je dospio iz vaseljene.



Sadašnja glavna džada pa mi po njojzi dalje.

[68847]

Portalegre.
Stanica s čudnim prozorima s obje strane lijevih vrata (a i desnih).
Srednja (triple) vrata... nekad bila.



Jedan od onije čudnije prozora.
Prije bi ćoek reko: Vrata.
Al' jok.



Nije baš živahna stanica.
Kaka stanica taki i prekoputni Snack - Bar.



Hm, da.
Šine su uglancane al ni ljudsova ni vozova.



Šta je tu je.
Tu je "vagon".



Vozalo službe za održavanje.



Ostatak prošlosti il se more koristit?



I dizalica im iz prošlosti.



I kućerak.
(Za šta? Za alatke?)



A šta ovo miče, podiže il spušta?
Šta god da miče, miče ga odavno.



A eto.
Vidjelo se ponešto.
A Porto nije iza ćoše.
Treba ići dalje.

[68847]

Portalegre iz okreta.



Džada lokalnoga tipa a magistralne širine.
Bar izgleda da slijedi vozikanje kroz šumarke.
Po brežuljcima.
Utisak taki.
Zasad.



Barragem de Fratel (brana)
Vlasnik - Companhia Portuguesa de Produção de Electricidade.
Rijeka - Tejo.
To je onaj isti: Tagus, Taho, Težo itd. što ga ima gdje god oćeš.



S druge strane.
I pruga.
Bez voza.
Ništa novo.



Primaketo.



Promet nikaki.
Okle došli.



I kamo pošli.



A ovdje gdje stojimo.
Znak koji nešto znači.
Zabranu nekakvu?
Pristupa, zaustavljanja...?
Neam pojma.

[68847]

Stali na pumpikus za provjeru da nismo zašli u zabranjena militarna područja (il tako nešto) pa zato niđe nikog nema.
Tobus, komada 1.



Na parkingu kamijon, komada 1.



Poprilično usamljenički.



Stigoše me moji spoljni saradnici.
Vozač i suvozač komuniciraju verbalno i valjaju se od šege.
Putnik nema smisla za humor.
Mrtav hladan.



Da je Ferrari pa da vidim koliko more ić.



Ne mora Ferrari.
Može i Veyron.



Ha!
Kišica.



Iz nepoznatih razloga region s obiljem vozila iz tamo nekih vremena.

[68847]

FIAT (SEAT) 127 i R5



Sve puno života.



Kadett manje više al u "garaži"...



Yugac!



Skriven al previsok da bi bio neprimjetan.
Double-decker.



Oni što štrcaju sebe po leđima.



Stala kiša al gospoje ne odustaju.
Il suše ambrele na suncu.



Ako hodočasti, brzo će stići.
Još 210.

[68847]

Dobar plavi Spak.
Respect.



Ako me sjećanje služi, ova dva bi trebala imati oznaku: DATSUN.
Mlađi od 30-ak godina nisu mali priliku vidjeti novog s tom oznakom.
Zpravo je to NISSAN al se dugo izvozilo pod imenom DATSUN.
Čini mi se da tako bješe... nekad.



Ovo bi moglo biti iz izvornih 1890-ih.



Da ne zaboravimo - živost je i dalje izrazita.



I sveprisutna.



Kao i pruge bez vozova.



Kao i putevi bez vozila.



Dosadi pa staneš tatlane.
Koliko se sjećam, da žvaknemo nešto.