Poslije mnogo dogovaranja, gledanja u metereološke prognoze, krećem...S Božjom pomoći, kako bi majka moja rekla. I ispratila, do mog Ćiromobila.
I ja krećem kao nekada davno, kada je za odlazak do nekoga susjednoga grada bilo potrebno otići na godišnji odmor, oprostiti se sa poznanicima i familijom. Takva je saobraćajna povezanost u BiH. Ne postoji način da krenem ujutro u prihvatljivo vrijeme i da za 2 sata budem 140 km daleko, odmoran i svjež za planirano.
Zato krećem dan ranije oko 13 h.
Opraštam se i od mojih brda Majevice, koja je još pod debelim snijegom
Krećem...Plan je ovakav: Vozim 70 km do Doboja gdje sjedam na voz 397 iz Zagreba, noćenje u stanu sestričine u Sarajevu i ujutro na lokal za Konjic, a silazim u stanici Ovčari.
Poslije nekih 50 minuta vožnje dolazim ispred novoobnovljene stanice u Doboju. Lijepo sređeno!
Ostavljam auto na parkiralištu stanice i tu bi me trebao čekati narednih 36 sati...po planu.
Kada sam izašao na peron odmah sam zgrabio kameru...Na vozu iz Sarajeva za Beograd se vršila zamjena voznih lok. ŽFBH se otkačila, a preuzima ga dupla ŽRS lok...poslije sam skonato da sam snimao i ništa okolo me se nije ticalo, čuvari, policajci...
U momentu najaviše i brzi iz Beograda za Sarajevo...nisam kontao na njega, a kada je već tu i ranije kreće, idem sa njim. Brzo se vratim, uzmem stvari iz auta i na peron, odmah se uvalim u voz...smjestim i taman sa prozora snimim odlazak suprotnog brzog, za Beograd.
