Zamišljam da sa 740 krećem prema Gabeli. Do sada sam se vozio samo jednom na njoj. Ovo mi je tek druga vožnja. Sve je poznato. Miris. Zvukovi. Samo neznam odakle. Tada sam bio jako mali. Šutim kao što sam i tada šutio. Slušam što majstora, što lokomotivu. Ustvari oni su jedno.
Nakon vožnji neda nam se rastati. Ne ide se ni njima ni nama. Oni moraju. Umorni su. Kraj je smjene. U nama još puno adrenalina.



