www.vozovi.com

Botanika unaokolo.
Već rekoh da se ne kužim u krompir i artičokle.
Zato - no comment.

Pogled iz botanike na glavno zdanje.



Konglomerat lovačkih ćukaca.



Jah.
To se zove privatna svojina.

Ko što i priliči, mjestašce Cheverny ima i crkvu.



Ima i Cormeray koji ima 1.500 stanovnika.



Ima i Chitenay.



A ima 1.000 stanovnika.



Most preko vodice na ulasku u Seur.



Les Montils.
1.800 stanovnika.
E kuda se ja sve provlačim.



Candé-sur-Beuvron.
1.500 stanovnika.

Sve ovo da bi stigli u Chaumont-sur-Loire.
Imaju interesantan Château de Chaumont bat međutim bješe prekasno da samo protrčimo za pare koje traže na ulazu.
E nećeš vala para dobit nizašta.
Zato tehno-pejzažne interesantnosti u blizini.
"Mega".
Ima na struju a ima na dizlo.
Ne sjećam se jel kakve zvukove ispušćavo.



"Renault Twizy".



Šta tu vrijedi i do 9.000 E?



Valjda baterije.



Mora da sam ostario i zastario.
Ja bih ovoga.



S obale se malo vidi i taj dvorac.



A naravno i rijeka.
Pošto je smo u Chaumont-sur-Loire, mora da je rijeka - Loire.

Idemo dalje.
Uostalom, to stalno radimo: Idemo dalje.
Mosnes.
740 stanovnika.
L'église Saint-Martin.



Okolno građevinstvo ne dopušća da se dovoljno izmakneš pa nikako je strpat cijelu u sliku.



Zato klupica more stat u sliku.



Šta ono rekoh?
Aha!
Idemo dalje.
Desno voda a lijevo... u kamen uklesano sila vinskih podrumćića.



Ovaj se čovo ljutio što slikavam.
E zato sam ga i usliko.



A zatim slijedi sila baštica.



To neki fazon?



Il potreba?

To je bilo uz put za Amboise.
Dakle - Amboise.



Ovdje je nekad bio neki most pa sad nije.



Preko mosta na adu pa preko drugog mosta.



Malo bliže.
Château d'Amboise.



Bilo je tu "kuća" i ranije al ovo je bila kuća osobe zvane Louis d'Amboise koji bješe biskup pa kardinal.
Navedenoga optužiše za urotu.
Kralj mu ne skide glavu s ramena nego ga pomilova (dobar neki kralj) al mu zato jami kućeru i useli se.
Njegovim nasljednicima bješe drago pa je koristiše neko vrijeme.



E tu već ima svašta za vidjeti.
Nije ni čudo.
13.000 stanovnika.
Pravo grad.







Ima specijaliziranih pasa - nosača štapova.



Imaju i turistički "vozuljak".



Imaju i museum i tako to.

Imaju i čovu koji ti se natakari pred objektiv i ne mrda dok ga ne štrokneš.
Ajde miči se.



Bez natakarenog čove.
Ulaz u dvorac.
Ulaženje nije džaba.
Dabome.



La Tour de l'Horloge.



Souvenirs.
Nisam pito jel prodaju gvožđatog?
Strpaš u kesu i nosi kući.



Iznenadno i iznebuha 2CV u savršenom stanju i žestoko natovaren.



Prati ga još jedan sličnih specifikacija, karakteristika i osobina.



Ždrak s trga.
Putokaz jasno zbori šta slijedi.
Chenonceaux.

Na putu za Chenonceaux.
Ove godine ih stvarno mnogo ima.



Na parkingu dvorca nekadašnji konkurent gore prikazanog.



Chenonceaux od strane mog oka već viđen.
Zato ekipa u obilazak a ja na parking na koji se ulazi preko pruge a preko nje se i izlazi al stotinjak metara dalje.
Dušu dalo za vidjeti štogod željezničko.
Npr.:











Udobno se smjestiš.
Ko onaj lijevo.



I sačekaš da naiđe.



Lijevi ne trza.

Sve s jednog mjesta.
Interesantna kućica.



A tek ova.



Koja li joj namjena bješe (a koja je sad)?



Vozikalo na 4.



Vozikalo na 2.
Reklo bi se, postarije.

Ne budem lenj pa prošetam do prelaza.
Solidan konglomerat natpisa, putokaza i znakova.



S druge strane...
Staneš i polako čitaš.
Oni iza tebe ti nabrajaju pretke, potomke i ostalu rodbinu.



Eno drugog prelaza.
Tamo je stajalište.



S ove strane je drugo.
Baš pored mene prošo pa došo voz.



Istovar putnika završen.



Ima tu još događanja al se umorih od silnog hodanja.
Treba tu preć par stotina metara a stotine su stotine.