www.vozovi.com

Biva je iz XIII stoljeća.
Biva je velikačka (to i u mraku vidim).
Navodno: 145 m x 70 m x 112 m



Biva ima silu kipova, skulptura i tako tih klesarija.
Ne ponesoh tronožac zvani stativ te što ufatih iz ruke to ti je.
(Čeoni je dio najkitnjastiji al i najmračniji)
Šteta.



Tu su negdje u okolini zaurlavali uz žestok miris pive.
Čujni al' nevidljivi bjehu.



Aj bar se katedralna garaža vidi (ako ništa drugo)



I mjesečno se svjetlo nazire.



I tako me razočara Amiens (noćni).

Amiens.
U zlo doba kad mu vrijeme nije?

A ja što ću, ali sa kime ću?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka veđu vihorove,
sirak tužni bez nigđe nikoga.

Malena snaga al je volan servo, pa tjeraj dalje.
I u pravo doba (early in the sabah) nacrtam se na jednom od glavnih stritsova.
Bruxelles - Brussel.



Ko rano rani... rani da bi zalio cvijeće.



Ima ih što još pajaju.
Radio dugo pa kasno lego.



A šta se to ovje noću radi?
Vid rezultata... kafanskih.



I uličnih.



Ne treba griješiti dušu.
Nulla regula sine exceptione.



Ali - Exceptio firmat regulam.
Očito misle nastaviti.



Ne samo oni.



Sve u svemu trebaće im dušebrižnik a on je uvijek tu negdje.
Aha!
Eno ga.



Njima dušebrižnik a meni doručac.
Dok još nema gužve.



A ja to polako.
Nije dobro brzo papati.
Mori se desit da ti se popriječi pa nemereš proždrijet.
Dakle, da ja obavim input ingestibilija, uz kafosrk, pa ćemo nastavit.

To ti baš polako... jesi pojeo taj doručak?

Ćiro_bos wrote:To ti baš polako... jesi pojeo taj doručak?

Jedva nekako.

Bruxelles, dakle.
Omanji gradić.
Jedva prebacio taj milion stanovnika.
I ko nešto važan u EU.
Aj' jedan omanji šetuc bez nekih posebnih namjera.
Šetuc je, ka'u, dobar za digestiju ingestiranog.
Pa... hajmo... malo. Ne previše.

Église de St-Nicolas.
Tu, u svetu mu neđelju, engleski paralabant.



Angularna kuća.
Iskoristilo ćošu pa kuću uguralo.



Hôtel de Ville.
600-tinjak godina.
Izgleda mlađe.
(Il' sam ja ostario)



Nije dobro vrh se ne vidi.
Ajmo vako.



Deđubriranje in tractu (što bi medicusi rekli).



Neki deđubriraju, neki novine čitaju.



Naspramno - Maison du Roi.



Na ovom Grand-Place de Bruxelles oliti Grote Markt, da ne ka'em jacapi jal tržnica, ima kuća raznije.
I vakije'.
(Maison des Ducs de Brabant)



I nakije'.
(Maison du Marchand d'Or, Maison du Pigeon, Maison de la Chaloupe d'Or, Maison de l'Ange, Maison de Joseph et Anne, Maison du Cerf)



A nove se žiđu.
Privremene.
Od krova... ko što i treba.

Nešto se sprema a da stvar ne bi pošla po zlu, tu su policjoti.



Razni.
Ima ih gracilnih.



Zadovoljavajuća kolekcija motorina.
Pozicija loša za hapit pa oćerat.
(Zbog ovih što vire s lijeve strane)



Ulica dvosmjerna.
Do tamo.
A od tamo nije.



Drvena raskrsnica.
Mislim... ima drvo na raskrsnici.



Šareno.



Bakica metalica.
Kreće se ona al neprimjetno.
Ko što i jest kod bakica slučaj.



Ma jesam li ga već negdje vidio?



Shell.
Poklopac o' naftne bušotine?



Nešto i za tekliće, skoroteče, kurire, poštonoše...
Nema unić.
Tuj ostavi.

Primjer raznolikosti.
Navodno ih je 25 %.



Možda zato i zastave.



I one i ove.



Da nisu ova dvojica za zastavu duginih boja?



Kad smo već kod fasadnog slikanja - i vrata i prozori su čista obmana.



Evo još pive.



Hladi se mineralna.



I ako nas balkanerose pitaš, pošto je i panja stigla, sad je sve na broju.



Izgleda je ovo čitalačko mjesto.
Ona je čitala neke novine.
Ovaj neki prospekat.



Još drži položaj.
Samo se zarotirao za 180.

Momčadi raznoraznih dalekovidnica.
Baš će nešto da se dešava što će oni da ovjekovječavaju.



Pošto ih ne volim (da ne kažem da ih mrzim) i nije mi cilj da im upadam u kadar, napuštam strogi centar i odlazim paracentralno.
Još uvijek pustošno.



Aha!
Evo neprijatelja.



Sve go Mercedes.



Pa i nije.
Jedan Van Holl.
Pa i red je.
Domaći je.



A!
Vidi Jaguarca!
Jel mu ono ponosni vlasnik s pivom u ruci?



Izvozeći se iz mjestašca po imenu Bruxelles.
Šine trajvanske!
Znači - biće nešto.



I bilo je.



I to ne jednom.



I onda se sjetim: Zaboravio na Manneken-Pis.
Pa šta?
Ionako se ne ponašam baš tipično turistički neg... šta naleti.
A kad oko traži nešto (al' bez obaveza) onda, to nešto, oko i uoči.
Gare du Nord.
Komadić jedan.



Taman sam se zaletio (viši stepen prenosa i visoki RPM) i nema šanse da se zaustavljam.
Kad krenem, teško me zaustaviti.
A krenuo za Köln.
Köln i još komad Germanije za vidjela.
Jer... hoću i u Luxembourg da svratim.
Što da ne kad je u blizini? (ako si blizu).

Gledano kroz prozor - pored mene je travnjak.



Gledano u špiglu - pored mene je Spak.
Uvrnut ovaj dio fizike zvani optika.



Da ne ostane nespomenuto:
Po evropskim džadama se voza mnogo vojske.



Da je negdje drugdje, kako bi se to tumačilo?



Premještanje "kontingenata" u kritična područja?



Köln.
Ugurah se u sredinu strogog centra.
Na II sprat.



Ausgang je kod zlatokovača tj. zlatara.
Il' je ispod njega?
Il' je to samo nako?



Dobro.
Da prvo vidim šta se radi po uredima i kancelarijama.
Klika se.
Šta bi drugo?



Šta vidiš kad izađeš na Ausgang (koji je u isto vrijeme i Ausfahrt)?
Znak bi trebao značiti: "Ovo nije pješački prefur."
Kao što vidimo - strogo nije.
"Pokvaren nemački narod!
Nisam očekiv'o, jebo te!"
(Zoran Radmilović - "Radovan III")

Kölner Dom.
Oficijelno: Hohe Domkirche St. Petrus.
A more bit i da je: Hohe Domkirche St. Peter und Maria.
A more i 'vako: Ecclesia Cathedralis Sanctorum Petri et Mariae.
Popjedinačne šorcaste i kratkohaljinaste mlade dame malo osvjetljavaju prostor natkriven vodnjikavim nebesima i ograđen mračnim fasadama.



Dom Hotel?
Zar i to ima?



Neki kažu:
Duga - 145 m
Široka - 86 m
Visoka - 157 m.
Solidno za građevinu započetu u XIII stoljeću.



Uvijek sam imao "sreće" s rekonstrukcijama i sl. procedurama koje iziskuju postavljanje skela.



Nema pojma što ne uđo' unutra?
A taman kišica počela.