www.vozovi.com

Prođeš tojo mjesto zvano Barcelonnette kad, s desnu mu stranu puta, Dassault MD-312 Flamant.
Ima tu neko zračno pristanište.
Kažu, vojska lokalnom aero klubu poklonila a oni ne bjehu sebični neg svima na izvolte.
Pa izvolte rezultat.



U daljetočnoj vožni (prateći vodotokove) nešto od nabrdnog graditeljstva.
Ko da ga neko zakuco u kamen.
Bar odavlen gledano.



Pa ondak vodotok.
Tipični planinski vodotok.



Pa jedan rastresit dotok u taj vodotok.



Pa jedan uski dotok.
Budala ima razni' (što znači da nisam jedini) pa, ko dobro oko ima (il odgovarajuće cvike), more nešto malo crveno - crno uočit, a nije Stendhal.
E to vam je čovječuljak (bar s ove udaljenosti izgleda ko čovječuljak) koji se tuda lomata.
Što li se lomata?
Jedino da se vratim da ga pitam.



Kako je on naspramno, a malo po desnoj strani, ondak s moje strane al isto po desnoj, fin mostuljak na staroj putnoj trasi.



Iz nekih razloga, neki mi vrag (željeznički?) ne dade mira te ne budem lenj nego preko ceste da vidim šta u rupi imade.
Kad s druge strane rupe neki tunel i most, koj bješe nekad lučni, kameni al se smandrljo (il su ga smandrljali) a kasnije postavljen metalni al za pješehode.



Kad dođoh kući svojoj, onaj isti vrag me navuče te pronađoh sliku na onom istom http://ubaye-en-cartes.e-monsite.com .
Čak je s veri sličnog, ako ne i s istog mjesta, uslikana.
Pruga tuda nekad išla.

Polako. (Strogo je bilo polako)
Ima još.
Vozi, vozi, vozi pa stani.
Što li?
Neam pojma.
Nisam valjda stao da vidim čija je ratkapa?
Ratkapa je o'Dacie.



Ma stao sam da vidim da li ću vidjeti ono što očekujem da ću vidjeti.
Hoću.
Vodotok se proširio i umirio.
Lac de Serre-Ponçon.
Nije mi prvi put al' valja, "S vremena na vreme", na ovaj ili "Drugi način", provjeriti da li si na pravom putu.
(Stariji, i poznavatelji mjuze, će skontati zašto velikim slovom i pod navodnicima)



Na dobrom sam putu da opet stanem na istoj krivini kao i ranije.
Stanem na istoj krivini jer se otalen vidi Le barrage de Serre-Ponçon.
Evo je barrage oliti brana.
Iz toga proizlaziva: Lac de Serre-Ponçon est un lac artificiel (vještačko, znači neprirodno, ljudskih ruku djelo)



Evo je i krivina.
Sila sitnih vozila s putnicima a i krupnih, autobusnih.
Pođekoji teškaš.



Pođekoji balansero - ekvilibrist.



Nad nami oni što nas foliraju da su lakši od have - zraka - vazduha...

Nakon vozancije lijevom stranom jezerskom, ako ne produžiš pravo onda skreneš desno preko mosta.
Eno i brane u daljini.



Aixam
Diesel
400 ccm
Ko nije znao sad zna.



PIKINA aux vins de France
Te stare reklame su dugovječne



Jesu dugovječne al ima stvari dugovječnijih



Aha!
Tebe sam čeko.
Tj. bar jednog od vas.
Tour de France skalamerija moguće ona za ciljnu ravninu.
Pošto se on tuda mota znači da vozim područjem sutrašnje etape 16.



Ispod nečega kroz nešto tunelskoga izgleda.



I eto me na mjestu i u mjestu do kojeg šćedo stić na vrijeme.
Laragne-Monteglin.
Zapiko i na vrijeme stigo.
Stigo pred hotelčić čija vlasnica, gospođa bakica, reče da se hotelčić zaključava u 23:00.
Što to, da ne kažem, što tako rano?
Mi bi da prošpartamo malo.
Koliko razumijem francuski: Gdje da špartaš kad ovdje nema ništa? A nema ništa jer je to...
Pti vilaž? Rekoh ja.
Pti vilaž. Potvrdi ona.
Kako god: parking noću pod ključem, soba za 5 ljudsova (dva bračnjaka i jedan razmontiravajući krevetikus), TV, vlastiti defekator i cupatilo za nešto iznad 10 E po osobi...
Pa to nema ni u ovim našim zaostalim krajevima.
Dakle - pred zgradom otelskom.

Možda se bakica navikla pa joj sve uobičajeno.
De da ja provjerim taj pti vilaž.
Pti vilaž ima Office de tourisme.
Hm.



Ima eglise tj. crkvu.
Normalno.



Ima još nešto.
Nisam toliko veliki poznavatelj pa neću da se provaljujem.



Sasvim zadovoljavajući trgić



Bitni usmjerivači



Nekoliko (meni) interesantnih capija - vrata. (c se čita kao k izuzev ispred: e, i, y)





Vidi ga što, ko fol, viri



Dobar Peugeot.
Kasnije prođe pored mene.
Znači - hodabilan.



Imućno građanstvo.



Rezervirano za hodajuće građanstvo.



Rezervirano za četvoronožno - lajavo građanstvo.



Za bolesno građanstvo.
Nije baš da namah povjeruješ te provjerih.
Stvarno hospital
Još koliki him je parkinag!



Ovi sadašnji Shellovi, BPovi, Aralovi... uglancano al ništa posebno.
Pumpikus kakav nekad bješe.



Ta valjda nije?



Osiguravatelji (svuđe ih) i apoteca.



Prodavnica brašnjastih proizvoda.



Ni manje ni više nego još jedna apoteca.



Gulikoža i mesosjek, objedinjenjo u liku mesara i njegove ordinacije.



Bajoskop i mjesto za unos, pretežno tekućih, podataka.



Plaisir je plaisir.



Mjesto za unos, pretežno čvrstih, podataka.
Poželjno zaliti.



Cipelarnica s drangulijarnicom.



A ima i vijetnamsko - kineski restoran a evo mu i osoblja s pratećim potomkom.

Dakle, sasvim OK vilaž al eto nek bude, kako bakica reče: Pti vilaž.
A nije vilaž samo ovo već viđeno.
Vilaž ima i Gare de Laragne.



A tamo je baš tada bio ovaj



Sačekah dok dodade nešto gasa



I ode



To se događavalo u ovoliko sati



I nakon što se izdogađavalo pogledah aparaturu pored zgrade.



Pa kućerak s druge strane



Pa zdanje pored njega



Pa mašineriju održavatelja pored zdanja kamenoga



Nakon toga i prelaz kojim maloprije prođe ona kompozicija (po šinama, naravno)



I konačno nađoh i najvažniju stvar.
Bircuz stanični.
Bez toga nemere.
Ne bi bilo kompletno.



I dok ja prošetah naokolo nevidljivi radenici neprimjetno, na sva moguća mjesta, postaviše usmjeravajuće oznake.



Još samo da i to počne.
A samo što nije.
Le Tour de France.
I to ne običan.
Stoti da ne kažem... Ma ću da kažem: Jubilarni.

A to je priča za kasnije.

68847 wrote:
Sačekah dok dodade nešto gasa

Ovaj ko iz filma Ralje... pobjegao na kopno!
Mnogo slika, propratnog teksta, a viška nema... samo dodaj gas.
pozdrav...

Pripreme i predradnje za ono što se zove Tour de France.
Pripreme teku neprimjetno i predradnje se obave bez ikakve frke i problema.
Nije ni čudo. Nije im prvi put.
Ni drugi.
Ha... za sto godina mora da se ušteliš pa da si kamenite glave.
Iskreno, sami trkački segment traje par sekundica (sa stanovišta promatratelja) al ono što prethodi tzv. karavan, kraja nema.
A karavnu prethodi lociranje i pozicioniranje, kontrole i nadzori svih mogućih služaba i institucija.
Crveni su, obično, vatropirci.
Po zaštitna kaciga iza šoferšajbe izgleda da i jesu.
Policjot ubija vrijeme u ugodnom čavrljanju sa svojim urgentnim kolegom.



Ko uzgred postaviše ogradice i nakačiše reklame.
Ogradica je na svakom pristupnom i odvojnom putu.
Niti jedan nije promašen (ne samo u gradu nego cijelom trasom).
Jel ih to cijelu noć slažu?
Službeno lice na svom mjestu.



Poštovani publikum na svom. I mesar - kobasičar, također.



Drugo službeno lice na drugom mjestu (treće na trećem i tako u nedogled)
Službeno lice posjeduje peforator (spravu za pravljenje rupa) u vidu pištolje i izgleda traži potencijalne mete proučavajući putanju zrna.
Fin neki stariji gospodin.



Evo i trećeg službenog lica te njihovog službenog Pežova.
Žutogaći su namještavatelji ogradica od kojih je ova, na koju su oslonjeni, trenutno tu al neće da bidne jerbo će istu da popriječe preko sada slobodne džade.



Po sada slobodnoj džadi provoziva se kao neobavješteni vozač pa on nešto kao pita ove poprečno prugaste a oni, jelte, sve znaju.



Bogme ni ne viđo kad se ovi što oficijelno tale suvenire uguraše pred apoteku.
Vidljiva i jedna od žutih (tačnije crnih na žutoj podlozi al zovu ih žute; tja) usmjeravajućih strelčuga kakve su vidljive i na mnogijem od ostali' slika... ako bolje pogledate.



Evo tih žutih i na ovoj đe je uslikat odlazni smjer prolaznog pravca.
Sos službeno lice i sos ogradice ... normalno.



Lokalni policijski drmatorix s čvarcima (činovan) vrši uobičajenu provjeru svog osoblja i setuvacije.



Kombać jednog od učesničkih timova a onaj lijevo se samo obuko ko profesionalac pa se nešto folira naokolo.




Kolege mi nekakve kao provjeravaju opasna mjesta na trasi (ko fol a možda i zaoprave)



Nakon što je lokalni drmatoriks izdao naredbu, žutogaći zatvoriše ogradicom onu, do maloprije, slobodnu džadu.
Drmatoriks (lokalni) napušta poprište vozilom regionalnog drmatoriuma.



Žandar na 2.
Prođe i' sila taki.
Ko bi reko da imaju tolko motorikusa.



Žandari na 4.
I nji' ima kolko oš.



Prevencija je pola zdravlja!
Ovi razglasno kažu da će sad da počne uz zamolbu da se ne istrčava na džadu, pred rudu i tome slično..



Ko nije čuo (il ne čuje) za njega slikovno tj. pismeno, a za svaki slučaj, oznaka da karavan počinje.



I počinje a to je toliko veliko da mi treba vremena da sve posložim.
A posložiću.
Vidjećete.

Zahvaljujući hospitalnom kolezi , ponovno smo u punom izdanju uz nadeždu da bu tako i ostalo.
Putopis će nastavimo čim se uzmogne.

Kolegius MGG - Mućos tenkijos.

E ondak, daklem, je li, pošto sam reko da će da bidne, ima da bidne.
Sleduje segmenat koji je tolikački da ja nisam mogo vjerovat kolikački je.
Sad iđu sponzori.
Karvan njiov.
Tako se i zove - Karavan.
Sponzoruše (biciklisti) idu za njima.
Ko što uvijek i biva.
Tije sponzora ima kolko oš a njiovih araba (vozilica) još više nego kolko oš.
One er brašingovane a bez izmjena karoserijskih, ću zanemarim.
Ove ostale svodim na 3 - 5 x manje nego što ih ima.
I jope će da ih ima da vam se na glavu napopentra.
Al šta ću? Ima ih svakojakih.
Interesantnih. Neobičnih. Inkredibilnih.
Ima i' šo ne kontaš kako uopšte iđu.
Sve to počne s ovim što prodaju službene suvenire koji nisu baš džaba.
Ti naiđu svako malo, zastanu, pušćavaju neku mjuzu, nešto zaurlavaju...
Da su jeftiniji more bit bi i prodali štogođ.
Eto npr. šeširić krpeni 5 E najjeftiniji stvar, ambrela 15 E...



A da!.
Većinom se voze u grupama al zna bit i da se raspu pa ondak pojedinačno nailaze.

Gospoda bankari, da ne kažem, govnari. Le Crédit Lyonnais.







Vittel. To su oni što prodaju vodu pod mineralnu.



Mickey ko Mickey. Ko neke strip novine.



I žandari se reklamiravaju a i neku funkciju obnašaju.



Škoda je, kao što znamo, oficijelno vozilo.
Jel i kamionac Škoda?



Ne kontam kako mu u vožnji propuhavalo ne izvali tablu.



Zakasnio LCL.

Haribo.
Pure chemistry.
Nedavno smo saznali da je vlasnik blagoizvolio egzitirati u dubokoj starosti.
Garant nije nikad svoje bobone probo.
Ranije bi pihno.













L'Equipe
Novine!?
Zar se to još čita?
Pa ja'. Sportske novine.
To se još i čita.





Air Corsica.
I to postoji.
Čak i leti.