www.vozovi.com

Nema se snage otići kući. Još jednom na sepaarciju.

Šećer na kraju. Posjeta radionici za održavanje Rudnika Banovići. Nedjelja je ujutro. I pored toga imamo vodiča. Vrhunskog. Priča i pokazuje. Ma ima i šta pokazati. Glupo mi je postaviti bilo kakvo pitanje. Tek toliko da vidi da ga razumijem i da ne povrijedim čovjeka.

Ovdje vraćaju mladost vagonima i lokomotivama.

Moguće je da je kreator slogana o crnom zlatu imao sasvim druge namjere. Vjerovatno izvući iz ljudi i zadnji atom snage u cilju povećanja proizvodnje ali je nenamjerno pogodio što bi rekli oni što uglja nemaju, u sridu.

Neka mi zato ne zamjeri uprava rudnika Banovići što sam u 00 i 30 za uspomenu uzeo mali grumen uglja sa separacije, koji me umotan u tanki najlon, ne celofan nego najlon, posjeća na postupak pozitivne pretvorbe, pretvaranja crnog u zlatno.

Imena ljudi nažalost nisam zapamtio. Zapamtio sam ih po liku. Svi su mi jednako važni u odgovoru na pitanje: Što to ugalj čini crnim zlatom?


Ovo je prilika da se od mog željezničkog srca javno zahvalim na nesebičnom vodstvu dobrom duhu pruga sjeveroistečne Bosne Ćiru bosu, organizatorima susreta, kao i svim onim do tada neznanim što što smo mi ovaj boravak učinili tako sadržajnim i ugodnim.

Berislav

Aferim, prijatelju !

Izvrsno!
Ovo nije putopis, nego životopis...Ugalj, parnjače, pruga, djetinjstvo...
Drago mi je da sam bio sudionik ovih događanja u ta dva-tri dana, dana koji su bili ljepši nego inače ova siva svakodnevnica. Hvala Lovče!
pozdrav...

Kad na ovakav putopis,Ćiro_bos kaže životopis a ja poezija,hoću izreći riječi hvale,onda me je jednostavno strah,da svojim neznanjem i nespretnošću ne pokvarim svu lijepu namjeru hvale,zato jednostavno i samo jedno veliko BRAVO!

Pozdrav!

Nema se šta dodati,Lovac crpi inspiraciju i iz uglja....Hvala na ovoj priči....Uljepšao si mi dan