www.vozovi.com

Bo Bo wrote:Dosta dima, pare i kiše. Prvo dvoje ide uz uzanu prugu radi potpunog ugođaja. Sad mi je jasno zašto se ljubitelji pare vraćaju i vraćaju u Banoviće da slikaju. Da su vremenske prilike bile bolje, fotografije bi došle do punog izražaja.

Da priupitam kolegu Kolsku kako se uklopila maketa Bistričke stanice u klubske prostorije? Ela i ja smo imali priliku da je vidimo na stanici Sarajevo u srijedu. Hvala Vam za ovu priču, slike i vide. Do neko novog sureta srdačan pozdrav Bo Bo ;) .

Maketa stanice Bistrik će se tek uklopiti u buduću maketi UG Bosnaki kolosijek koju ćemo zajedno praviti u prostoriji udruženja. Ćiro je to dočarao u svom elementu....

Idemo dalje...
Sledeći dan je planirana vožnja sa voznom lok 83-158, osam teretnih vagona i 25-30 kao potiskivalicom. Ja sam bio riješen da budem jedan dio dana na toj vožnji...ali, ali...ostadoh do kasno navečer. Nisam se mogao odvojiti od ovogih lokomotiva, šina, ljudi...
U Banoviće sam stigao dosta rano...dpk su pripremali garnituru, pila se kahva u rudničkoj kantini. Bez mrkulje se u Bosni ništa ne otpočinje



Na kahvi mi se pridružio mašinovođa sa lok 55-99, jučer nas vozio, a tu je i brko, mašinovođa sa 83-158 koji će nas danas voziti. Tu je naravno i Dragan Jovanović koji im daje određena uputstva. Ovo bi se mogao nazvati jutarnji brifing?



Tu su i turisti...Brku, mašinovođu Šišić Nirzada dobro poznaju. Na mnogim slikama je ovaj vrijedni čovjek koji u 5 mjesecu ove godine ide u zasluženu penziju.
Ophode se sa njim prijateljski, kao da su stari znanci. Neki ljudi ovde dolaze više puta, pa je to vjerovatno tako.







Napolju ispod prozora kantine, 83-jka uživa nahranjena i napojena...čeka



Garnitura je sastavljena: Vagoni sa platformama za kočenje, na kojima će se voziti turisti



Napuštamo stanicu Separacija. 55-99 ostaje



Na platformama nije bilo mjesta. Ja sam morao da se smjestim u potiskujuću lok 25-30, gdje me mašinovođa Jović Zdravko ljubazno primio. Nekoliko slikica u vožnji

Nedugo zatim prvi foto stop, za mene i za vas video stop:

http://www.youtube.com/watch?v=Tg8MeijCMw4

Nekih 200 metara dalje novi foto stop. Ja se uspentrah ovde, drugi nisu smjeli...sam se sebi divim, bio sam zadovoljan



Poslije sam shvatio da to ima i svojih mana. Pogledajte i vi













Isto to snima i moj saradnik na projektu...pogađajte tko

http://www.youtube.com/watch?v=BTClvLjPSws

Pošto sam se nagutao dima, spendžario sa brda, dobro mi je došla ova hajr voda kraj pruge



Kilometar dalje je ponovo stajanje i snimanje. Namjestila se ekipa...prvo nailazi regular train, ponešto sam i naučio , nailazi nepravilnim kolosijekom, pošto smo mi zauzeli pravilni. Proizvodnja ovdje ne smije da trpi. Osnovna djelatnost je ipak prevoz uglja.



...a zatim i naš

Pošto nije bilo dovoljno dima i pare, idemo ponovo. Takva su uputstva...Opet:







Sada je bilo dobro! Opet nas pretiče regular train...nepravilnim





Idemo dalje...



Ovako to izgleda kroz moj vizir, a i kroz majstor Zdravka, ova je pravi cab rider, za Pfaff-a se ubilo



Putni prelaz kroz grad Banoviće...Niko se ovde više ne čudi ovakvim prometalima na pruzi!



Kratko stajanje u stanici Jug, čekamo odjavu regulara...Tu je i moj Ćiromobil koji me čeka, dovezao ga jedan od prijatelja sa rudničke...Demir



Dževad i comp su imali drugih briga, prevozili su u radionicu lokomotivu 740-107 na kojoj je pukao rukavac osovine





Idemo dalje...cab rider




Stigli smo...Selo Grivice i opet ona ista fotogenična Džamija. Tu je snimanje obavezno. Razmještaj i počinjemo, ko da je Veljko Bulajić sa nama ili Hajrudin Krvavac

Promjena mjesta i ponovo isto...ko li je zabrljo? Ja nisam!







Evo kako je to zabilježio moj vjerni saradnik, kome vjerujem ko i sebi

http://www.youtube.com/watch?v=Okvg7zeTsgc

Onaj čovjek je iskopao kanal za vodu, ali danas ima drugih koji rade...zakopava se krompir, luk, krče živice...život







Vozimo se...







Ulazimo u stanicu Grivice



Dočekuje nas lepršavi otpravnik vozova



Voz sa trećeg izlazi van





Na prvom ostaje još jedan natovaren



Šiša sa ložačem odmara

I Zdravko to isto



Ali stiže vijest da je još jedna dizel u kvaru, pa nas napušta Zdravko i 25-30. Odlaze na ispomoć...Izgleda da su parnjače pouzdanije?
Ostaje ova garnitura na popodnevnom suncu





Turisti, većinom Nijemci, pauza, nešto suhe hrane iz torbe, po dva češka crna piva i šaku, ranac pod glavu. Demir i ja smo začuđeno gledali. Mnogo sam komentarisao ovu situaciju. Dečki su zalegli, pojeli svoju propisanu porciju i rahat spavaju...ovako mogu otići u bilo koji dio svijeta i tako se osjećati. Naš čovjek gdje god da je vuče ga porodica, kuća, očeva zemlja, majka...lepina iz nečije pekare...



I čas kasnije neobavezni forverc, na koji svi složno ustaju bez suvišnih pitanja i raspravljanja...nijemci!
Kasniji obilazak infrastrukture





Demir pozira ispred 83-158 specijalno za Lovca i isporučuje pozdrave!



Poziranje svih zajedno, za uspomenu i dugo sjećanje...ko zna, možda neko stavi u licitarsko srce



Izlazimo na otvorenu prugu prema Turiji...opet radimo



Kod prelaza je ovaj traktor htio da pređe, ali je uspješno rekviriran uz nadoplatu nekih 3-4 češka piva, pa je traktor ostavio ispred za potrebe snimanja

Poslije su traktoristu tražili da bude na traktoru, jer je ovaj zasjeo sa pivom pod vrbu, za što je ovaj valjda iskamčio još koje pivo...ali eto scena se postavlja i snimatelji



I kreće













Sve je to opet zabilježila i kamera moga saradnika

http://www.youtube.com/watch?v=P7VZiAX0DEk

Malo dalje, napred opet snimamo







Bilo je uspješno. Sunce je nisko, guramo nazad. Rene i Demir uživaju u pogledu i dimu



Iznenada odlučiše još jedno malo snimanje na ulazu u stanicu Grivice...u zalasku sunca





Ubrzano se vraćamo prema Banovićima, treba ručati, valjda večerati



Ovdje silazim, idem na ručak, a oni će do separacije, pa ručati i opet navečer na noćno snimanje.



No prije toga par snimaka 83-158 ispod utovarnih silosa jame Omazići u zalezeće sunce









Ja sa Demirom idem kod Ifete...već par puta to nisam realizovao, ovaj puta sam riješio. Toma, Mali Paja i Stanley su prošle godine tu pojeli njezine ćevape i toliko je pozdravljaju, hvale ćevape, da sam i ja pošao da probam ćevape i isporučim pozdrave.
Ifeta nije radila dalje od 17 h, vrata su bila zatvorena.



Ovo je sada ubačeni dio!
Ali zato sam drugi dan, prilikom posjete proizvođača modela Markeza, nagovorio ekipu i ručali smo upravo kod Ifete!
Prvo je Markez predao Dževadu Hodžiću, kao predsjedniku udruženja Bosanski kolosijek, maketu stanice Bistrik. Predaja u novim prostorijama udruženja

Ispred Ifetine radnje. Dževad i ja



Markez i ja



Ifeta nas je lijepo primila, objasnili smo joj o čikama iz Zagreba. Sjetila se i obradovala, zahvalila na pozdravima i sa manjom tremom prionula na posao



Svi smo uzeli poznate Ifetine ćevape, koje je ona lično za nas donijela



O kvaliteti ne treba pričati, dovoljno je sliku vidjeti...a miris, a lepina, hrskavost, luk...ajoj! Pfaff gdje si? Ovo je već globalizacija.



Poslije ove ukusne hrane je išla obavezna kafa, domaća, crna iz Džezve!





I gazdarica je sjela sa nama za kafenisanje, što je stari dobri običaj ovde. Još jednom je zahvalila i pozdravila ekipu iz Zagreba i poručila da dođu ponovo...mi smo njoj zahvalili, a mi smo tu, doći ćemo opet brzo, ako Bog da!


Demir me ipak nagovorio da ostanem i na noćnom snimanju! Nije me bilo teško nagovoriti. Počelo je u 19.30 h, prije čega su momci razvukli neke kablove i reflektore. Čak je i Dževad našao vremena i došao da i on okine koju. Evo nekih karakterističnih snimaka











Posebno me zapanjilo što je Rene imao tronožni stalak visine 3 metra i što je slikao sa ljestava...Volio bih vidjeti njegove snimke!

Pozdravio sam se sa Dževadom, Demirom i ostatkom ekipe...njih ću sutradan vidjeti u Kreki, sa 33-504!
Kući sam doša u 22 h. Bio sam obećao da ću doći oko 15 h. Nisam puno zakasnio...ni prvi, a ako Bog da, ni zadnji put.

Pozdrav!
Nastaviće se...

Kolega Ćiro je u pravu imao sam veliki problem , lom osovine na lokomotivi 740-113 i to prva osovina prednjeg obrtnog postolja. Bio je veliki problem istransportovati je do radionice vlastitim trčećim strojem. Sve je dobro išlo dok je lokomotiva išla u konbtra smjeru od puknute osovine, tj puknuta osovina nije vodila pošto je sada bila zadnja. Problem je nastao kada smo lokomotivu morali gurati naprijed do radionice, nekih 300 m, tada je puknuta osovina bila na čelu i svakih 5-6 m je iskakala. Na kraju smo nakon pola dana ispod prednjeg odbojnika postavili šinska kolica i tako lokomotivu dovezli do radionice. Da napomenem za 4 dana smo promjenili osovinu i lokomotivu vratili u pogon. Iz tih tazloga nisam slikao zajedno sa Ćirom ali sam ih ispratio sa balkona u stanu i bio na noćnom snimanju. Slike slijede:



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us

A sada i noćne slike parnjača tog dana u Banovićima:


Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us