Druga godisnjica foruma vozovi.com

[Ćiro_bos]

Moj prikaz stvari...
Bit će istih slika, komentara...ali zajedno smo bili i nije čudo.

Znači 04.06.2011.g.
Za ranije najvljeno okupljanje za godišnjicu foruma vozovi.com sam napravio svoj plan i slijedeći taj plan sam voz br 259 Sarajevo-Budimpešta dočekao kod mosta na podosta nabujaloj rijeci Bosni na ulazu u Maglaj.
Plijeni natpis na mostu, slogan: Mi gradimo prugu, pruga gradi nas!



Tim vozom je već stigao Bo Bo, a domaćin susreta Macak me je već tražio pored rijeke i šipražja. Vratio sam se preko mosta gdje me Macak i dočekao...



I zatim svojim autom navodio do željezničke stanice



I parkiramo. Da, to je čitava ekipa, ali je EKIPA, vidjet ćete kasnije.



Poslije pozdravljanja, ljubljenja, štipanja...ne sjećam se više čega sve ne, sjedamo u obližnji ugostiteljski objekat, pijemo kahvu, pravimo planove i pričamo kako je ko stigao do Maglaja



Dogovori su pali, kahva ispijena i krećemo. Sa zadnje strane ulazimo u kancelariju otpravnika vozova, koji nam je ljubazno pokazao čime raspolaže ova važna stanica. Osim poznatog Natrona, to je sada i stanica prelaza ŽFBH/ŽRS. Granični km je odmah do predsignala Maglaja.
Komandni tablo postavnice koji je u funkciji...začudo. Predsignali ne rade, što i nije čudo.



Zahvaljujemo osoblju, izlazimo van...u prijemnom dijelu stanice se na obje stran nalaze krševi...vagoni koji čekaju nešto, ali nade ima, dok su na točkovima

[Ćiro_bos]

Igorailwayman i ja smo pohitali na ulaz u Maglaj jer ulazio neki teretnjak iz Zenice...jedva sam se uspio namjestiti a već je grabio







Pristigli su i ostali, pa smo sa autima pošli dva km uz prugu, tražeći lokaciju za sjedenje i fotkanje. Pošto je bila najavljena kiša, zaustavili smo se kod jedne nadzorne kućice ZOP-a. Tu se moglo smjestiti u slučaju kiše, a postojala je u blizini i trgovina...
Kompletna ekipa je izašla na brdo da osmotri kako se vidi pruga...
Kompletna ekipa je bila u sastavu: Dr 68847, Igorailwayman, Bo Bo, Macak i ja. Mjesto nije zadovoljilo kriterije zato što bi za svaki dolazak voza morali da se penjemo 200 m na brdo, a sjedeljka bi bila dole



Ovo je satelitski snimak mjesta , tunela zvanog kamen, još dva km uz prugu...to sam zacrtao u glavi još kod kuće i tako smo to i izabrali za sjedeljku...



Vidik odavde je bio fantastičan. Prema Maglaju, Doboju



Prema Zavidovićima, Sarajevu



Pošto je vidik novog kolosijeka prema Doboju bio poslab, Macak i ja smo se sa kosijerom dali u sječu drveća i šiblja. Ovi me stranci, turisti naučili i te alatke više ne vadim iz gepeka...Na ovaj prizor je dr.68847 rekao: Znao sam da si mahnit...al da si toliko nisam! Ne znam zašto mi se to svidilo, a čojk mi kaže da sam lud? Valjda zato što smo prijatelji.



Onda se aparatura postavlja



Neki su opsjeduti čiji je veći

[Ćiro_bos]

Nailazi prvi voz. Teretnjak sa praznim vagonima i dvije lok. Ona crvena je vjerovatno povrat od 258 iz Doboja. Zaboravio sam napomenuti da je bio štrajk na ŽRS sa minimumom procesa, pa je tako kako je. Svjesno smo ušli u ovo.
U dnu slike ostaci našeg krčenja drveća u svrhu vidika



Prolazi tačno ispod nas kroz mali tunel i grabi prema Zavidovićima







Iznosim dalekozor, još jedan dio moje opreme iz gepeka i montiram. Ono selo iza je znamenita Bočinja, koji nisu baš oduševljeni da ih neko snima i gleda (a ko jest), pa su aparati bili okrenutu uz prugu, obavezno...i uglavnom
Pozira dr. 68847 i Macak





Sada već nailazi 396 Sarajevo-Zagreb







Sada nije prošao ispod nas jer taj kolosijek nema tunela...ali je na drugoj strani

[Ćiro_bos]

Ja zaboravio...a roštilj je već odavno Macak pripravio i ide pravo. Ćevapi su bili izvanredni, a i ostalo, nemam riječi.



Dio atmosvere sa čuke...
dr. 68847 nam je ufatio oči i vozi istovremeno više tema. Zapamtio sam da je nadugo i naširoko elaborirao prednosti jezika i prsta...Dečki nisu baš razumjeli!
Dalje je pričao o animozitetu između hirurga i anesteziologa, upoređujući to sa odnosom mašinovođa i otpravnika vozova.
Pričali smo malo i o željeznici, bilo je lijepo.



Za voz br. 450 Sarajevo- Beograd sam sišao dole i dočekao ga...gore desno na tunelu je naša čeka i vidi se jedan iz družbe kako snima





I sada suprotni voz br. 451 Beograd-Sarajevo, opet odozgo





I gubi se u daljini uz Bosnu



Sada se pomjeramo...U blizini Zavidovića je stajalište Dolina, nekadašnja stanica, tu je dom našeg druga Igorailwaymana. Tu smo se smjestili na terasu, a naš Bo Bo je otišao na voz za Sarajevo.



Rakija se probala, prava domaćinska, ali je bilo i priče i štošta...doktor je opet ufatio oči



U dvorištu je bilo i gljiva

[Ćiro_bos]

Sa terase snimamo voz br. 397 iz Zagreba, kraj nas...Njime će naš Bo Bo za Sarajevo



Pa lokalac Zenica-Maglaj. Neko iz kabine nešto nadgleda?





Zatim se isti i vraća



A mi zasjeli...već se smrkava. Pokušaj usnimavanja voza br. 259 iz Budima





Opraštamo se od domaćina koji su nas tako lijepo ugostili, pa idemo ka Zavidovićima. Ispred jednog stajališta kolega Macak zastade i pokaza prstom da uslikam. Slikam na stubu kontaktne mreže flourescentne 3 tačke, na sledećem dvije, itd. Kaže da je to njihova ZOP inovacija i upozorava mašinovođe na prilaz stajalištu i kaže da su ovi jako zahvalni zbog toga. Svaka čast!



U Zavidovićima u restoranu avlija smo sjedili u avliji...još po jedna piva, čašica razgovora i ja obavezno nešto na kašiku. Lovačka čorba. Pojeo sam i vjerujem da je bila dobra.
Napolju pljusak.



Opraštamo se i krećemo kući...ja preko Vozuće, Banovića, ostali...ne smijem kasti.

Bilo je lijepo i treba ovo praviti i bez godišnjica!

pozdrav....

[Macak]

Bravo, maestro!

[igorailwayman]

Čitajući ovu reportažu od prvoe rečenice i slike kroz glavu su mi prošle razne misli i taman kad dođo do kraja, do zadnje slike i rečenice zaboravih ono što sam prije pomislio. Jer jednostavno je svaka naredna slika i rečenica bolja od one prethodne tako da na kraju ostane da kažem: bravo Ćiro, majstor si, ponovno si nas "bacio na koljena" svojim slikama koje izražavaju tvolju ljubav prema vozovima i željeznici!

ali opet kada malo sagledam stavri, teško je reći da je ovo okupljanej bilo fantastično jer bi to bio i znak hvaljenja samoga sebe, jer sam bio jedan od dvojice domaćina, ali uistinu to je bilo nezaboravno druženje istinskih railfanova koji su uspjeli povezati prugu i vozove s prirodom, roštiljom i starom bosanskom tradicijom - rakijom i roštiljem.

Bilo mi je zadovoljstvo čitati ovu reportažu a još veće zadovoljstvo biti učesnik u njoj!

Toliko!

Pozdrav!

[stjepan]

Ajde @igorailwayman sad ga pretjera,to se kaže bravo majstore,ili dobar si ,ili svaka čast, a ti cijeli roman hvalospjeva,i ajde pošteno reci šta da ja sad kažem a da ne ponavljam tvoje riječi .
Dobro, ja ću slikom
zato što nisam bio i ^:)^za putopis

Pozdrav!

[Ćiro_bos]

Ajde @igorailwayman sad ga pretjera,to se kaže bravo majstore,ili dobar si ,ili svaka čast, a ti cijeli roman hvalospjeva,i ajde pošteno reci šta da ja sad kažem a da ne ponavljam tvoje riječi .
Pozdrav!

Ti si žešći od njega...toliko me hvališ svaki put da se zastidim što sam tolko dobar
Hvala ljudi, bila mi je čast i zadovoljstvo, pa kako sam već rekao trebamo ovo praviti i bez godišnjica! Dajte datum
pozdrav...