www.vozovi.com

Ma... more se unić i u ono preko puta.
Nije 4711.
Nit' je Echt Kölnisch Wasser. (Što je isto što i numera 4711)
Nego je Köln Hbf.



Raspisanije poezdov.



Signali nekakvi?



Pomislilo bi se da je prazno.
Da ima samo onaj vozuljak u daljini.



Ma jok.
Ima i onaj tamo.



Stalno tu ponešto protrandava.
Jedan od "onih".



Pa još jedan.
Malo je pujav pa se Majac ubacio da uljepša sliku.

Kako posjedujem OTO osnovnoškolska i gimnazijska znanja, će da izbegnem tehičeska provaljivanja.
Neg' 'nako.
Više slikovno neg tekstualno.
Napomena: OTO - Opšte tehničko obrazovanje.
Evo, npr.: Ovaj je ćoškasti lift stariji od onoga pozadi (bijelog s crvenom ćizom).
Što ti je reć iskusno oko u kombinaciji s logičkim zaključivanjem.



Glave u vlasništvu osoblja iz tog voza.



Jel ovo bircuz?



Ovo je, jelte, komad od vagona.



Donji komad gornjeg komada.



Desni komad donjeg komada.



Izgleda kao da stoje al nije tako.
Sa'će se zakače.



Klik.
Zakačili se.

Strogo klik.
Bješe poprilično bučno i odskočivo.
Mog'o sam, vala, filmić napravit' da sam znao da je tako.



Ima tih nakačenih.
Eno i onaj lijevi je dupli.



I onda to izgleda ovako.



Dobar, dobar.



A ni ovom (običnom) ništa ne fali.



Ma...
Isto ko i kod nas.
Samo što su naši malo kraći i prekriveni zaštitnim mat premazom.
(Eko kombinacija: prašina, blato, mazut, ugljena prašina i još neke tajne komponente).

Nekoliko uočenja i interesantnosti.

Kratko i jasno.



Spram zgrade, ovo dolje je stubić.
Velika odgovornost za takav stubić.



Fino uglancan MAN zglobnjak.



Iza ugla nekakav elitističi skup.
Svi, nekakvih, napuhanih faca.



Ford.
Mislim da nije Focus.



Hehe.
Vidi, vidi.



I nije jedini.



Mogli su napravit i da dimi iz rore.
Ko to neki problem.
Baš bi bio fazon.

Kao i obično - idemo dalje.
Nekoliko opucanih iz sedla.

Harry-Blum-Platz.
Hafenamt.
Nešto kao - Lučka kapetanija.



Nakon toga: Bayenturm.
Kolko kontam, dio nekadašnjih gradskih zidina.
Sada - „FrauenMediaTurm“



Die Tram.



Südbrücke.
368 m
Preko neke rijeke.
Kažu da se zove Rhein.
Reklo bi se da je most željeznički jer ovo crveno nije autobus.



Omražena služba za oderavanje vozača.
Možda mjere i kebaju i u prilaženju i u odilaženju.
Skuženi na vrijeme te brzina (za svaki slučaj) prilagođena njihovim shvatanjima.
"Not Gonna Get Us"



I izvukoh se na lokalne puteve prema jugu.



S ciljem da vidim jednu - dvije kućice.
K'o uzgred obilazim, gledam šta ima, jel' za prodaju pa ako se može dogovorit' povoljan price... ko zna.

Postade mirno ko da smo na



A sve je tako nekako
Ko da je nedjelja
Možda i jeste
Mertloch; "Lehrer Lämpel"
Nema baš nekih vidljivih znakova života



Mora da sam negdje vidio neku tablu... putokaz... šta li?
Kako god eto me u ovakvom okolišu



Zbog ovoga
Burg Pyrmont



Skontah da se (zlo)upotrebljava za vjenčanja
Pa i vidi se



Vidi se.
(Ulaz u podzemni svijet?)



E sad sam 100 % siguran



Kašnje sam viđo da je (zračno gledano) baš, ono... dvorac - zamak.
Vako, sa P.O.V. pješačkog individuuma: tvrđaviks



S moderniziranim prozorima no međutim, ali ipak - tvrđaviks



Opasan čak.



Naravno da je opasan... čim je svadba u pitanju.
Da sjedneš malo i još jednom promisliš?



Pa ako baš nema druge - bujrum.
Jes da moraš preskočit kapiju al' šta ću ti ja?
Nije do mene.

Ako mene pitaš - dovoljno za stanovanje.



E ako sam igdje vidio više kapija, rešetaka, vrata, ulaza i sl. po kvadratnom metru...

Važnih sos heraldiku



Važnih bez heraldiku



Zakatančenih



A baš šćeo zavirit'.



Pa drvenih (gruba izrada).



Pa drvenih (fina izrada).
Molimo obratiti pažnju na kombinaciju metalnog zvonjiva (lijevo) i štedne žarulje (desno).
Hvala.



Pa metalnih (gruba izrada).
Obratiti pažnju na interfon.
Mislim da nije iz istog stoljeća.



Pa metalnih otvorenih.
Nešto te prosto stra' uć'.



Pa... nedefinisanih.



Da ne bi bilo baš sve tako grozomorno, Majac ukrasio jedan od Eingangova.

Vid' sad ovo.
Pođe odozgo.



Prođe pored... a čega drugo neg' jednog od silnih prolaza koji, začudo, nije rešetkiran.



I završi ovako.
He.



Ma ne završi.
Završi nešto niže.



Duboko?
Ne se znae.
Dno slabo vidljivo.



Komponenta iste infrastruktrne mreže?



Lijevo ovo



Desno ovo



A između njiha

Some interesting elements.

Spirala.
Metalna.
Stepenišna.
Spirala, dakle, nije kontraceptivna al' more bit abortivna.
Znaš ono iz filmova: Trudnice padaju s konja il' se smandrljavaju niz stepenice s kobnim posljedicama.



Ovo je veće od 7,62 mm.
Znači moreš imat veći kalibar u osobnom vlasništvu?
Reći će: Ma to je antikvitet.
A jel'?
Ko nemereš me iz toga napucat?



Da je ofucano, nije al' da je otucano, jeste.



To od kiparstva a sad od grnčarstva.



Devijantna grnčarija.



Staklometalna garnatura.



"For Whom the Bell Tolls"
Solitarno.



"For Whom the Bell Tolls"
Multiplicirano.



Spezerey!?
S "Y" na kraju.
Zar se to tako piše?
Il' to nije to nego nešto drugo?



Iz doba otkrića elektriciteta.



I još jedared: Jel' da je super?
Al' ne prodaju.



E kad je tako... odo' ja dalje.

I tako, kako to kod mene često biva, umlatih silu vremena na ovaj prethodni pa mi ostade premalo (skoro ništa) za sljedeći.
Pa bar da skoknem do tamo.
Kroz šume.



I šumetine.



Do pustog parkinga kod:



A gdje su malo dalje zarasle razvaline:



Ali i nešto drugo.
Burg Eltz oliti Eltz castle.
S počecima svojim još u XII stoljeću.
A u vlasništvu, kako wiki kaže, osobe zvane: Jakob Graf und Edler Herr von und zu Eltz-Kempenich genannt Faust von Stromberg.
Poznatog po tome što je bio (bio, jerbo je umro) Jakov grof Eltz-Vukovarski.
Naime, Eltzovi su prije kojih tristotinjak godina sebi u vlasništvo pribavili solidnu površinu vukovarskog područja.
Dakle Eltz castle:



Kasno, zatvoreno i samim tim, nedostupno.
Nema veze.
Next time.
Da nisam krenuo dalje ne bih sreo gospodina mačka.
Po stavu se vidi da je iz plemićkih krugova.



I prije neg trehnu mrak skužih od interesantnih kamičaka složenu crkvicu.



Počeše se i neke kapljice pojavljivati.



I žiža nebeska upade tamo iza brda.



Imal' šta u blizini a da će biti osvjetljeno?
Ima.
Luxembourg.
Pa hajmo u Luxembourg.

Luxembourg.
U prodajnim obdžektima koji rade cjelonoćno, prodaju se (skoro pa) samo dvije stvari: kafa i cigare.
Cijene su grozomorne al' se na monitorima tvrdi da je u okruženju mnogo skuplje.
Biće da jeste.
Raja to vuknjari u sanducima.
Al' gdje prometalo strpati?
U centar. Naravno.
Jedva.



Kod Gëlle Fra.
Spomenik onima što izgiboše u WW I.



U neposrednoj blizini - Kathedral Notre-Dame; Cathédrale Notre-Dame; Kathedrale unserer lieben Frau.
Tu je sahranjen Kralj Joca od Bohemije zvani - slijepi (bikoz, hi voz blajnd).
Još neki su sahranjeni al nešto (il'mnogo) mlađi tj. noviji.
(Ovaj je zagino 1346.)



Adolphe-Bréck, Pont Adolphe, Adolphe-Brücke.
Iz godine 1903.
Nešto ga ko restauriraju, ili jesu, ili hoće.
Nisam baš skontao.
Visok 42 m.
Dug 153 m.
Nije baš ugodno pogledati dolje.



Al' u daljinu i nije loše.



S druge strane - pustoš.
Kad i ja dođem u ludo doba.



Šparkasa.
Fino, fino.
Obožavam bankare, da ne kažem - govnare.



Majac u Luxembourg.
Čovo je Archibald Alexander Leach a.k.a. Cary Grant?