Znao sam tada da u Tinji ima manevra, da od dva voza prave jedan, pa ću i njega sačekati
Stavio sam kapu preko fotoaparata, da ga sunce ne ošteti
Znajući za slijed događaja, prionuo sam na svoj ponešeni doručak iz vrećice, koji se sastojao od malo hljeba i suhe maščobe, što bi rekao moj prijatelj 68847. Sve je to postavljeno na polici od klesanog kamena (Semireeeeee!) koja mi je bila tu, uvijek pri ruci.
Obrok sam obilato zalio sa vodom, koja je imala naziv "Jana"...što me podsjeti da je u usput autu treštala muzika, pjesma koju je izvodila folk diva Jana. I tako u dokolici i ja počeh pjevušiti njene sugestivne stihove: "Troši me ove noći, troši me ja ću moći, troši me slobodno, ima me dovoljno"!
I zamalo da ne prođe voz, kolko sam se zanio u pjesmi...srećom niko ne čuje moju verziju te pjesme.
Nailazi voz. Pošten voz. 13 Tads tov i 22 Eas prazno. Vozina!
Odlazim...još jedan snimak: Medine kruščice kraj mene su počele zreti. Tek sam sada primijetio.
Silazim.
Oh Jano, Jano! Troši me ove noći...
pozdrav....