www.vozovi.com

Šta se vidi kad sjedneš na klupicu da odmoriš nogicu?
(I desnu i lijevu odskočnu - odraznu)
UNCDVMB?
Njakav dizaljic?



Odmorili.
Nazad.
Neuobičajeno jedro.
Asocijacija - Nil.
Il sam nešto smućkao?



Meni to lako smućkati.
Nisam ni ovog probao a kamoli nešto... sofisticiranije.



Ili klasičnije.
Po mom mišljenju za ove treba vještina a ovi što toroču i tandrču...



Fort Saint-Nicolas.
Iz 1660.
I napravili je za 4 godine.
Vjeruj svašta.
Ima jedan fort i on d adr sajd (preko vode) i zove se Fort Saint-Jean.
Pa ti probaj da proveslaš između njiha.



I do garaže.
Kad na zidu... hajvan.
Ja čudna hajvana!

Probudim se ovdje.
Reklo bi se - ništa naročito, da ne kaem - bez veze.
A drvo, a hlad, a klupe i stolovi?



A ovo iza leđa?
Nisam đaba tu stao.
Ni đaba ni džaba neg s razlogom.
Ma ima sve što ti treba.
Da ne govorim o onome što ti ne treba.



Pa na džadu visokog ranga i veri brzo motanje desno.
Ovamo.



Rimski (naravno da je rimski) vodovod za Arles.
Meščini da je (bar dijelom) i sad u funkciji... nekakvoj.
Zavirivao sam pa vidio neke cjevčuge.



Ima mu 2.000 godina i dobro se drži.

Naravno da je vododukt kolateralac.
Nisam zbog njega skrenuo neg zbog ovoga.



Možda nešto i uhvatim.
Npr.



Prije neg dibidus utekne.



Ipak je podaleko pa prije neg se primaknem da vidim šta ovdje ima.
Ima nešto.



U skladu s prodajnim prostorom.



Renault Juvaquatre.
1937. -1960.
Odličan.
A liči i na Opelsona iz istih vremena.

Unazadih se malo u svrhu primicanja pruzi.
Prošao sam ispod nekog mosta u dolasku pa kontam da ću ga naći.
Drvoredi su učestala pojava u Gala.



Na naslućenom mjestu smotam desno.
Čovo rastinjem zamaskirao svoj private property al da zna da nije prošao neprimjećen.



Kako zveram na sve strane a i uho mi radi, uhvatim i njega.
Mirage.
Ili mi se samo pričinilo.



Ima most, ima.
I nešto klopara.
Skoro pa mi umače.



I onda... ništa.
Pauza.
Odavlen došo.



Anamo iđem.



Et' starog Renola viđo, et' mi se miraži priviđaju... a voza niđe.
Pa daj bar nešto pa da pičim dalje.
E fala đe čuo i ne čuo.



Vake mi nekake lokomotive profuravale u Postojni, ispred kasarne, 1984.
Ako se ne varam, isto vako, lijevom stranom.



A vidi!
To on more i tamo i vamo.
Nisam očekivao.
Ja mislio - klasika.

Kao što to obično biva, čim odustaneš - eto ga nekakvog.



Natovarit s autin.
Sve Golafi.
Nadire germanska automobilska mašinerija.



Ovima se (što im spomenik napravit) to garant ne bi dopalo.



Ko njih pita?
Bilo pa prošlo.
Ima vječitijih stvari.
Npr. tamo nešto crkveno u svezi sa Saint-Césaire.



Pola osmice, jedan krug i u centralnu garažu.
E! Čast je biti parkiran uz Déesse.
Malo čvrknuta u vrata al - Déesse - Boginja - Božica.



Jedni kažu - Nema ljepšeg auta.
Jedni kažu - Nema ružnijeg auta.
Britanci, naravno. Oni su poznati po profinjenom automobilskom dizajnu.
1955. je bila ispred svog vremena.
Predvremenska i vanvremenska.
Mora da nije s ovog svijeta.



Šta sad slijedi?
Primitivni način kretanja.
Muskulo - skeletni, pod neuro - vaskularnom komandom i opskrbom.
Razumljivo da su i zglobovi upleteni u sve to.
Znači: polako, pješaka.

Anamo desno - Jardin d'été ama me poteglo na onaj kućerak u pozadini.
Ima one ćize ko pseudomaurski (pseudomavarski) fazoni a i na Ćirinu stanicu mi, zbog nečega, liči... pa eto.



STA VIATOR, piše lijevo pa stadoh.
Hotel Jules Cesar.
Karmelićanski samostan iz XVII stoletja.
Baš koji mjesec prije mog nailaska Christian Lacroix brljavio unutrima pa ispao 5 stars hotel.
Hotel Jules Cesar - MGallery - Mercure Gallery - Mercure Hotels - Accor S.A. French hotel group.
A što Christian Lacroix?
Zato što je domaći.
Arles mu rodno mjesto.



Ovo natakareno na hotel pa se Majac natakario na to.



U prednjemu planu plakat za Tauromachie oliti koridu.
Stvar nije nova u ovim krajevima i navodno cvjeta kako situacija s koridom postaje muljava u Španiji jerbo njiha kritikuju a ove još nisu.
U stražnjemu lijevom planu Office de Tourisme.
U srednje lijevom planu Kiosque à musique.
U srednjem stražnjem planu Carousel.



Ovo džemperisanje drveta, grmova, stablova, banderiški i stubova postalo učestalo.
Čuo sam strendžere kako pitaju: Zašto to tako?
Domicili odgovoriše: Da grad ljepše izgleda.

Place de la République.
Obélisque d'Arles.
20 m visine.
Namontiran u cirkusu, jeno 700 m odavlen u IV soljeću u doba Konstantina II.
Cirkus imo 20.000 mjesta i bijo velik 450 m x 110 m.
Obelisk nakvrcno, fljisno i batalili ga kad su batalili i cirkus u VI.
Našli ga u XIV.
300 godina kontali šta će s njim, doćerali ga vamo na brdo i ponovno erektirali u XVII na Place Royale a to je sad Place de la République.
Eto.



Hôtel de ville (Iza je tour de l'horloge - sahat kula)
Iz XVII stoljeća.
Lijevo je (a na prethodnoj se sliki vascijela vidi) Église Sainte-Anne.
Iz istoga stoljeća.



Cathédrale Saint-Trophime d'Arles. (građena od XII do XV stoljeća)
Tu je i claustrum.
Kažu - bivša katedrala.
Zašto bivša?
Zato što je tu i bivša archidiocèse d'Arles.
Od IV stoljeća pa do 1822. kad su ih zaje... ukinuli ovdašnjeg nadbiskupa i kao takve ih prištekali nadbiskupiji Aix.

Compagnie d'assurances generales.
Osnovano 1819.
Između ostalog i L'assurance contre la grêle et la mortalité du bétail.
Osiguranje od grada/tuče i osiguranje hajvana/stoke.
Sad se tu prodaju cvike al tabla stoji.



Hôtel de la Lauzière.
Spiralni stubovi iz XVII stoljeća.



Onaj puva u trublju a pogodite kako puva.
Obiđoh ga u širokom luku ko i ostali što ga obiđoše.



La main qui pense.
Njakva grnčarija.



Ulica onako. Eto tek tako.

Gospa na balkonu.
Bar izgleda... gospodski.



Sokače s lampašima.
Đe ovi auta parkiraju?



Triangularni trgić.
Nisu odžemperili drvo.
Čudno.



DOSTA!
Zato ih ne viđam.
Otišli u Arles.



Rhône.
I brodice.
Interesantno.
Onaj desni je SWISS PEARL.
Onaj od 110 m što sam ga godinu ranije našao u Avignonu.

Lada Niva.
Dobra, stara, provjerena klasika.
Još GPL. Što bi rekli - Plinije... stariji.



Iza nje - komunist, revolucionar, anarhist...
Da nije isti vlasnik?



Simpa ćorsokak.



Lijepa kolekcija biljkova.
Može proći.
Nema cvjetuljaka pa nema ni alergena.



Église Saint-Césaire.
Gradnja 1450. - 1479.