Utorak, 24.07.2012.
Irkutsk-Angarsk
Probudio sam se jako kasno te sam odmah zvao Sašu da vidim kada se vraća u stan da bi mogao i ja doći i spakovati se, pošto mi je voz polazio predveče. Rekao mi je da će oko 3 doći tako da sam se do tad još malo prošetao Irkutskom, kupio par suvenira i dosta razglednica. Planirao sam da ih popodne ispišem i pošaljem, ali nisam stigao, jer sam morao spakovati i srediti, što mi je uzelo dosta vremena s obzirom da je sve bilo u popriličnom rasulu. No, ništa zato, video sam u redu vožnje da sutra ujutru ima pauza u Krasnojarsku oko sat vremena, taman dovoljno da nađem poštu i pošaljem, a razglednice ću u vozu ispisati. Odlučio sam da ipak da krenem sa glavne stanice, a ne sa ranžirne koja je u komšiluku, zbog kompleksnosti mojih karata. Saša je išao ka centru takođe, tako da smo zajedno krenuli maršrutkom gde smo se i pozdravili, pošto je on izašao dve stanice pre mene.
Dolazim na stanicu, gde je moj voz 63 Irkutsk - Minsk postavljen na prvi kolosek:
Bilo je ostalo oko 20 minuta do polaska. Odlazim do mog vagona br. 5, dajem provodnjici povratnu kartu Šturovo - Irkutsk i rezervaciju Irkutsk - Orša koju sam kupio u Beogradu u agenciji Putnik (polazak piše po moskovskom vremenu, po lokalnom je 19.10):
Red vožnje voza 63 Irkutsk - Minsk (klik na sliku):
Provodnjici objašnjavam da putujem do Vladimira (grad, ne osoba
), te da sam uzeo rezervaciju do Orše, prve stanice u Belorusiji, jer sistem ne dozvoljava prodaju između ruskih stanica u beloruskom vozu po međunarodnoj tarifi. Ona kaže da nema problema i govori koleginici da je odmeni dok ona ode do međunarodne blagajne da joj lupe pečat na moju kartu. Ja sam se već smestio u vagon, a ona se posle par minuta vratila bez pečata, jer su joj rekli da nije potreban. Moram da priznam od svih vozova gde sam se igde vozio osoblje beloruskih vozova mi se čini najljubaznije i najpredusretljivje, a takođe i higijena unutrašnjosti vagona na vrlo visokom nivou (uključujući i svakodnevno usisavanje i brisanje prašine u toku vožnje!).
U mom kupeu sa 4 ležaja na sredini vagona (ja sam bio na donjem ležaju) bili su jedna starija žena koja je putovala od Irkutska do Omska takođe na donjem ležaju i moj vršnjak Roman, sada moj prijatelj koji je putovao od Irkutska do Nižnjeg Novgoroda i bio je na gornjem ležaju. Na drugom gornjem ležaju se smenjivali putnici na kraćim relacijama (u Rusiji tzv. tramvajšćiki), tako da sad uopšte ne mogu da ih se setim.
Unutrašnjost mog vagona. U pitanju je rekonstruisani vagon iz Wagonbau Ammendorf sa novim prozorima:
Pored našeg voza, na stanici stoji i voz 19 Peking - Moskva via Mandžurija, koji polazi 14 minuta posle nas, a u Vladimir stiže 8 sati ranije, no za njega je rezervacija 100 EUR skuplja, tako da je razumljivo što sam odabrao ovaj voz, a ne taj:
Posle više od sat vremena vožnje za 40 km stižemo u Angarsk u kojem imamo pauzu 16 minuta kako bi propustili voz Peking - Moskva koji nema stajanje u Angarsku:
Stojimo na prvom koloseku, tako da nisam usnimio prolazak voza Peking - Moskva. Na našem čelu je lokomotiva EP1:
Ovo je moj vagon i dom u naredna 3 dana:
Nastavak sledi...
pozdrav