I drove all night.
Lokalnim putevima kroz neobećavajuće okruženje.
Čak sam se, na mahove, upitavao: "Jesam li na pravom putu?"
Kako bješe krivudav očito ne bješe prav a da li je pravi...?
To ja s nekim ciljem pa...
Ostatak posade se nije budio da upita: "Što ne staneš negdje da odmoriš?"
Zato sam morao sam: "Što ne staneš negdje da odmoriš?"
Svrnuh na njakvo proširenje i... dremka.
Svanućem skužih da proširenje zaslužuje veliko P: Proširenje.
U neobećavajućem okruženju, neobećavajući putokazi.
Al zato je tu most.
Valja nama preko rijeke.
D 910 i Guîtres.
Tu kombinaciju sam vidio u svojim vizijama pa mi ostalo na disku tj. u pamćenju.
Mora da tu ima nešto.
Pa... ima.
Žuti kombać.
Ima i ovaj... požut.
Ima i Mairie.
Dobro... to svuđe ima.
Ko što ima i spomenje onima što život dadoše za patriju.
Da se zna: Napisao sam patriju a ne za partiju.
Ima i da se očiste cipelići od blataca.
Lokacija.
Dovedena voda.
Urađen pristup.
Vaše je samo da kupite i kuću sazidate.
Npr. sazidate sa žutom ogradom.
S plavom već ima.
Samo paziti da je ne pojede mali žuti kamenojedac.
Kao ovu.
Tolerišu te 10 minuta.
Jel?
E pa odoh ja dalje.