Izdvajamo jedan dio članka koji je objavljen u listu Politika 3. Marta 1974. Godine.
U nastavku tog članka pisalo je i sljedeće:Starog dobrog, sarajevsko-užičkog '' ćire'' od juče više nema. Ne''kašljuca'' više penjući se polako, ali sigurno od Užica ili Višegrada šarganskim serpentinama.
Centralni radnički savet ŽTP-a Beograd doneo je odluku da se zbog izgradnje barske pruge, na deonici od Titovog Užica do Stapara (gde se pruga uzanog koloseka na nekoliko mesta poklapa sa budućom barskom prugom) i kažu i zbog nerentabilnosti, zauvek od 1. marta obustavi saobraćaj na deonici pruge uzanog koloseka od Titovog Užica do Dobruna, odnosno Višegrada.
Užički železničari a i mnogi Užičani ispratili su poslednji voz s tugom.
A moglo je, međutim, sve to i da se izbegne i da ''ćira'' ostane i da već za godinu ili dve postane prvorazredna svetska atrakcija.
Ozvučen, nakinđuren, on bi već od stanice Stapari mogao da saobraća normalno do Višegrada. Ne treba imati mnogo mašte pa zamisliti jedno gotovo neverovatno turističko putovanje.
Ideja o turistićkoj atrakciji „ćire“ rodila se pri samom ukidanj tek prije 10 godina započeta je rekonstrukcija uskotračne pruge na relaciji Mokra Gora-Šargan Vitasi i ta je trasa danas u upotrebi kao jedna od najvećih turističkih atrakcija u Srbiji poznata kao Šarganska osmica. Tada se već ozbiljno planira i rekonstrukcija pruge od Mokre Gore, odnosno od Vardišta na teritoriji BiH pa da Višegrada. Još 2007. je završen dio pruge od Vardišta do Dobruna, a do kraja rekonstrukcije ostalo je da se postavi još svega 1.800 metara pruge, od tunela Glogova koji se nalazi na ulazu u Višegrad, pa do bivše stanične zgrade u Višegradu. Takođe je rekonstruisana zgrada željezničke stanice u Dobrunu.
Međutim, tu se sa stalo i tako je već 2-3 godine. Svake godine se najavljuje da će biti završena rekonstrukcija pruge, o tome se mnogo pisalo i po novinama, međutim i pored brojnih rokova, najava i obećanja iz Željeznica Republike Srpske, pruga još nije završena, a realno to se ne može očekivati ni u ovoj godini, tako da niko ne može da kaže kada će pruga biti završena, iako bi na terenu bilo potrebno manje od mjesec dana da se završe svi građevinski radovi na samoj trasi pruge.
Naime, najveća prepreka u završetku rekonstrukcije pruge je ta što je od ukidanja pruge pa do danas oko pruge niklo naselje, koje trasu pruge koristi kao prilazni put do kuća. Da bi se ovaj problem riješio Opština Višegrad je prošle godine započela izgradnju novog mosta preko rječice Rzav, kao i izmještanje puta, kako bi se isti oslobodio i kako bi se omogućili radovi na postavljanju šina. Ovi radovi bi trebali da budu završeni u roku od par mjeseci, a šta će biti s radovima na pruzi zavisi od Željeznica Republike Srpske.
Problem je takođe i sporno vlasništvo nad bivšom zgradom Željezničke stanice u Višegradu. Naime od 1974. pa do danas ona se koristila kao autobuska stanica, u međuvremenu je prije par godina došlo do privatizacije saobraćajnog preduzeća Centrotrans Višegrad, novi vlasnik Drinatrans Zvornik tvrdi da je ona sada legalni vlasnik stanične zgrade i pripadajućeg platoa. Još uvijek se ne zna šta će biti sa staničnom zgradom, ali sve dok željeznice ne dobiju zgradu sudskim ili nekim drugim putem ne može se pristupiti njenoj rekonstrukciji. Sama zgrada je inače iz austrougarskog perioda i poprilično je zadržala autentični izgled.
Za sada je u upotrebi samo dio pruge od Mokre Gore u Srbiji pa do stanice u Dobrunu, ali ne postoje redovni polasci, već se vožnje organizuju u toku sezone ukoliko postoji dovoljno interesovanje. Veće grupe mogu zakupiti i voz za privatne vožnje.
Na ovim i mnogo drugih podataka o ovoj pruzi zahvaljujem se Turističkoj organizaciji Višegrad (www.visegradturizam.com) na ćijim stranicama možete vidjeti par lijepih fotografija „ćire“ i mnogo fotografija ovog prelijepog grada.