Prije ulaska u Bradinu je tunel strave i užasa, voz ide 10 km/h, bolje rečeno puzi ko dijete, vagoni se cucaju tamo vamo, a na sastavima se čuje odapinjanje šina, prava avantura. Ja se iskreno nadam da će neko nešto poduzeti da se ovo sanira.
Stižemu u stanicu Bradinu tu me je dočekao naš forumaš i prijatelj Osmica, pa smo se i zvanično upoznali. Ja sam mu prenio pozdrave i selame od onih koji su me za to zadužili. Nastavili smo put prema stanici Grad.
Nedaleko od stanice Bradina je klizište koje je nastalo ove zime. Osigurano je kućicom,
koja nema nikakve humane uslove za normalan rad. Čujem čak ni struju nisu dobili još. Sad ću nešto napisati, pa će mi pojedine kolege i prijatelji otpravnici zamjeriti.
Lahko je i lijepo biti otpravnik u Sarajevu, Hadžićima, Blažuju itd., kad se u toplome i suhome, ovdje valja biti heroj i predeverati noć.
Takođe ne bih bio u koži mašinovođa koji ovdje izvlače vozove teške i preko hiljadu tona i kockaju se hoće li inprovizacija od pruge izdržati.
Najposlije stižemo u stanicu Grad odakle nastaljamo pješice prema Ovčarima.
