Bradina-Konjic (taban fijakerom)

[Bo Bo]

Nekoliko minuta poslije i lokomotiva je ispred nas, most u pozadini s kojeg je stigla.


Pogled opet bacam na most preko i ramišljam koji će merak biti jednog dana napraviti čeku za Talga .


Toliko za sad ...

[Bo Bo]

Put nastavljamo dalje, uveliko grabimo prema sljedećem mostu preko kojeg je malo čas teretni voz prošao.


Naša potiskalica je ko metak brza, punom parom idem prema Konjicu.


Napokon vidimo izlazne skretnice ukrsnice Ovčari, međutim put prugom je još dugo do nje.

[Bo Bo]

Tuneli su puni ledenica, i pećina Vjetrenica bi zavidila na ovakom sjaju nakita ....


Selo Ovčari se polahko počinje nazirati


Pogled na tule iz kojeg smo izašli,


a pred nama je novi.

[Bo Bo]

Da se posjetimo, iz Bradine smo stigli do Grada pa produžili prema Ovčarima tabanfijakerom, nalazimo se pred narednim tunelom, ali ovdje počinjemo fušeriti ;), sad nastupa vertikalni spust. Na satalitu se može vidjeti naša trenutna pozicija označena sa "X", kao i put koji smo prešli.


Sad idemo lagano ispod mosta dobro utabanim putem, a selo se sve bolje i bolje vidi.




Pogled na most na kojem smo prije par minuta bili.

[Bo Bo]

Nekoliko trenutaka poslije i već smo u Ovčarima i naravno standardne lokacije za slikanje, poze manje-više poznate.






Naravno slijedi i slika stanične zgrade.

[Bo Bo]

Napuštamo ukrsnicu, krećemo se dalje,


pogled ide u pravcu Podorašca i prve "osmice" iz pravca Konjica


Tunel ispred nas, drugi iza nas, tako to na čuvenoj "Bradinskoj rampi izgleda" ili kako je jedan forumaš nazva Mekom za ljubitelje željeznice.


Sa ovog mosta smo prije 15-20 min slikali mjesto na kom se trenutno nalazimo.


Nastavak slijedi ....

[Bo Bo]

Idemo dalje, posljednji tunel na ovoj dionici koji smo prešlio bio je 43, pa evo pogled na njeg.


taman kad smo se krenuli spuštati putem začula se sirena pružnog vozila, trka na istu lokaciju da se fotka napravi.


Naša trenutna poszicija je označena sa "X", uslijedio je uspon, prečica cestom pa pnovo izlazak na prugu. Dnevne svjetlosti je sve manje i manje bilo, a u tom momentu sat je otkucavao 14:56 min.


Do lokala za Sarajevo ostalo je još 2:20 min, dovoljno vremena da se prohoda do Konjica i ode na kafu. Nakon 15-20 min ponovo smo na pruzi i grabimo prema Konjicu.

[Bo Bo]

Pogled ponovo ide prema Ovčarima i mnogobrojnim mostovima, vijaduktima.


Svjetla je sve manje i manje, a samim tim i slike su sve mutnije i slabije ,




mostovi plešu neki čudan valcer, ova slika mi tako draga, a jako loše je ispala .

[Bo Bo]

Još samo nekoliko kilometa djeli nas od Konjica, posljednji tuneli su pred nama,


i opet Prenj, koji mami uzdahe i sprema se za san, ako ikada spava.


Ubzo nakon ovih kadrova dolazimo u Konjic, tražimo mjesto za kafu, čaj da se malo okrjepimo. Ja sam u potrazi za pekarom, da se dokupi klopa za put prema A. Mostu, put je dug.

Na stanici je Kenedijka koja se sprema na put prema Mostaru, ujedno i moja posljednja fotka sa ovog putovanja.


Ovdje se opraštam sa prijateljem, kolegom Osmicom, kojem sam neizmjerno zahvala na druženju, časici razgovra tokom ovog dana.
Eto kolege Stjepan, Ćiro_bos neću Vas više mučiti, adrenalini podizati do neke naredne prilike .

Hvala na pažnji!!!

[Ćiro_bos]

Hvala momci na slikama i priči, pravo ste ovo dobro odradili!
Divan dan, pruga, krajolik, sve ste imali u dovoljnim dozama za ljubitelja.
Hvala bogu da si to priveo kraju...da se malo smirim, bar tako sam mislio da će biti, al sam samo još više zagrizao u te stvari... Moram i ja negdje prošetati prugom, da se umirim!
pozdrav...