Voz iz Lajpciga za Dresden bio je krcat, a posto je vecina mesta bila rezervisana, ja i nekolicina drugih, nismo imali drugog izbora nego da stojimo. Opet sam otisao iza masinovodje, ovaj put u prvi razred, u kome je bilo slobodnih mesta, zapravo niko na njima nije sedeo, sto po navici nisam hteo da propustim. Udobno sam se smestio u kozno sediste, kada ce me jedna dama pogledati i reci da je mesto zauzeto, ja pitam od koga je zauzeto, a ona kaze da tu sedi neki njen prijatelj. Sta cu drugo ostanem da stojim, onako ironicno, jer je mesto bilo prazno bar 40min, tek pred kraj puta se pojavio neki tip, ko zna gde je bio i zaseo.
Put nije dugo trajao, oko 1h, a poslednjih par minuta bilo je zanimljivo, jer se pojavila neka televizija i pocela da snima kroz staklo iza masinovodje.
Po dolasku u Dresden, prvo sto cinim jeste slikanje mog voza, a za ovo putovanje je to poslednji ICE koji sam koristio:
Posle pronalaska i smestaja u hostel, odlazim u obilazak ovog malog grada, koji lezi na reci Labi, lociran blizu granice sa Ceskom. Hostel mi je bio u novom delu grada, Dresden Neustadt, a prelaskom preko Labe ulazi se u stari, zanimljiv deo grada.
Sve odise nekom besprekornom cistocom na ulicama, sve funkcionise besprekorno i bez mane:
Pozdrav,