Ovo je područije gdje dizel neprikosnoveno dominira, jedna loksa se našla na tankanju,
dok se druga odmarala na jutarnjem suncu.
Priupitao sam Ćiru gdje se nalaze Batići, imao sam želju da ih slikam? Međutim, želja nekada nije dovoljna ako nemaš adekvatne opreme za hodanje i probijanje kroz žbunje. Još jedan pogled na depo.
Iznad jezera nalazi se veliki park sa spomen pločom na sve ubijene Tuzlake u proteklom ratu. Smiraj i posljednje počivalište ovdje je našlo 25 mladih osoba ubijenih na Kapiji.
Ostalo je nekih 10-15 minuta do šećer ekspresa. Naš domaćin je prodložio da se pomaknemo na drugu lokaciju. Pošto sam bio gost dobio sam bolju čeku i objektiv 55-200 mm da slikam.
Priču iz Posavine završavam sa 2 fotografije. Ovom prilikom želio bih se zahvalim svom prijatelju Sejdaliji na gostoprimstvu, vremenu koje je odvojio da nam pokaže sve znamenitosti Tuzle, uprkos što je tog dana slavio rođendan.
Do neke naredne prilike i putopisa, srdačan pozdrav Bo Bo ;) .