Zürich Hauptbahnhof i grad
Ko je odgledao kraj snimka, mogao je primetiti kako smo se vukli pred Cirihom. Dolazak na Hauptbahnhof sa neverovatnim kasnjenjem za svajcarske pojmove, 5min. Sa obzirom na obim saobracaja u stanici i potrebu za svakim kolosekom non stop, masina se odmah odvaja od voza, a sa druge strane se odmah nakacinje manevarka koja odvlaci voz:
Iskrcavanje na Cirisku stanicu pre bih opisao kao uletanje u nekakav mravinjak. Toliko ljudi jurca kao neki mravi, sve je preobimno, prepuno zivota, svi nekuda zure. Trebalo mi je malo vremena da se na to naviknem, da shatim gde sam uopste krenuo, posto stanica ima gomilu izlaza, na sve strane. Tu je i gomila koloseka, u cak dva nivoa, donji nivo se koristi uglavnom za prigradsku zeleznicu Sbahn, koju oni nazivaju prigradska, ali za nase uslove to je daleko od prigradske, posto opsluzuje siroki pojas oko Ciriha.
Sa preko 2900 polazaka vozova na dan, ova najveca stanica Svajcarske spada i u najzauzetije na svetu. Na svakom koloseku i peronu nesto se desava. Moj voz je pristigao na 18. kolosek, sa 17. koloseka nesto je u tom trenutku otislo. Ja se krecem prema centralnom izlazu i prolazim pored 16. i 15. koloseka na kojima stoje push-pull regionalci (Interregio vozovi), sa masinama serije 460. Ove masine konstruisane su za brzine od 230km/h, limitirane na 200km/h:
Odmah do njih, na 14. i 13. koloseku, nesto mnogo ozbiljnije. Jedan TGV Lyria i jedan SBB lepotan RABDe 500.
Naziv TGV Lyria nose svi tgv vozovi koji saobracaju izmedju Pariza i vecih svajcarskih gradova (Paris - Basel/Zurich/Bern/Geneva/Lausanne i drugih). Do skoro je jedan broj tih vozova isao High Speed prugom od Strasbura do Pariza brzinama od 320km/h, a od skoro kako je izgradjena High Speed pruga preko Dijona, kao precica za Svajcarsku i sposobna za iste eksloatacione brzine, sada ovi vozovi idu tuda.
Kada je rec o vozu RABDe 500, u pitanju je SBB ICN (Intercity-Neigezug), odnosno voz sa nagibnom tehnologijom. Pojavili su se 2001. godine. Sposobni su za brzine od 200km/h. Zanimljivo kod ovih vozova sto svaki ima svoje ime. Imena su ispisana na celu voza, a dobijana su razna, od umetnika, pisaca, politicara, do arhitekata

Ovaj koji sam ja fotografisao nosi ime pisca Roberta Walsera:
Nastavljam kroz mravinjak dalje, trazeci pogodan izlaz. Prolazim pored ogromnih visecih redova voznje Sbahn-a, koji se non stop menjaju, jer bez obzira na velicinu, na njih moze stati svega narednih 10 minuta polazaka vozova, sa obzirom da je uglavnom po 2 do 3 polaska u minuti!!!
Aha, eno izlaza:
Bezim iz opste jurece ludnice
