Pariz 2. dan
Prva jutarnja aktivnost bila mi je odlazak do stanice Gare de Lyon. Ponovo sam u stanici Madeleine presedao, ali ovaj put iz metro linije 12 u automatizovanu metro liniju 14. Izgled perona gde je onemogucen prilazak koloseku, a kada stigne voz, zaustavlja se precizno kako bi se poklopila vrata na vozu i na peronu (dogodilo se da omasi do 10cm):
Gare de Lyon
Jedna od sest najvecih stanica u Parizu. Sa nje polaze vozovi prema jugu zemlje, TGV-ovi koji povezuju Pariz, Lyon i Marsej prugom visokih brzina LGV Sud-Est. Kroz ovu stanicu godisnje prodje oko 90 miliona putnika, sto je cini jednom od najprometnijih na svetu.
Ja sam iz metroa izasao direktno na perone, ali ne ide u putopisu da se ne prikaze ovako lepa stanicna zgrada:

(Foto sa sajta
http://www.traveljournals.net)
TGV Sud-Est je prvi slavan proizvod fabrike Alstom, koji je zapoceo sa saobracanjem i testiranjem daleke 1973. godine i koji predstavlja temelj svim Evropskim vozovima visokih brzina. Originalna 92 izvorna voza su u početku bila ofarbana u staro SNCF bojanje, a od 2000. godine, kada su obnovljeni i osposobljeni za saobracanje narednih 15 godina, su kao i ostali tgv vozovi prefarbani u plavo – sivo bojanje. U pocetku su bili limitirani na 260km/h, koliko se i saobracalo po prvoj High Speed pruzi od Pariza do Lyona. Vremenom je vecina garnitura osposobljena za 300km/h, dok je deo ostao za 270km/h.
Pravo je cudo videti travu u koloseku na ovakvoj stanici, a jos nema tucanickog zastora u kome obicno zna da se nadje, vec izbija iz betona. Ocigledno se duze vreme nije ulagalo u nekakvo generalno sredjivanje
Tu je nastao i moj prvi susret sa TGV Duplex garniturama.
Nastankom ovih vozova nastupila je treca generacija u eri TGV-a. Javili su se prvenstveno zbog ogromnog porasta broja putnika, u pocetku na pruzi sa najvecim brojem putnika u Francuskoj, Pariz-Lyon. Ovo su prvi Double Decker TGV vozovi. Zanimljivo je napomenuti da im je konstrukcija takva da se povecavanjem vagona i duplim brojem sedista u njima nije bitno promenila tezina na obrtnim postoljima u odnosu na starije generacije.
Pesaka polako obilazim celu garnituru. Stigao sam do pola voza:
Zatim sam nastavio i do kraja. Peroni su izuzetno dugacki. Ocekivao sam da na kraju mogu preci na drugi peron i vratiti se pored voza, ali nije postojao pothodnik i morao sam istim putem nazad
Ima jos starijih tgv-ova:
Vozovi izmedju Pariza i Lyona, bez obzira sto imaju dva sprata, popunjeni su skoro uvek do poslednjeg mesta i potrebno je dosta dana unapred rezervisati kartu.
Tu je i masa ljudi koji jurcaju na sve strane, a nisu se videli na prethodnim fotografijama:
Jedan panoramski prikaz, sa terase slicne onoj sa Gare du Nord, sa belim i cistim zubima u prvom planu
