E ta, 16. etapa Vaison la Romaine - Gap bješe duga 168 km.
S tri brdesa na putu (dva 2. a jedan 3. kategorije; ako to nekom nešto znači).
Dva su već prošli prije neg stigoše u Laragne Monteglin koji je na 88,5 km od starta.
(Ja bih se, vjerovatno, izvrnuo u jarak već na onih 0,5 od starta)
Zašto ovo pišem?
Pa da pogledate biciklistima face nakon 90-ak km vožnje.
Dakle... sad će da počne.
Samo dok ovaj prođe.
Pa ova dvojica.
(u pozadini je gospodin koji još uvijek proučava putanju zrna)
Pa tako nekoliko puta i konačno... evo i' iza ćoše.
Piče žestoko i prolazak je izuzetno brz.
Treba to pohvatat.
Za ljubitelje i poznavatelje biciklističkoga sporta ukazaću na neke bitne i fora likove.
Pa nek ima samo jedan ljubitelj biće mu drago.
Ako ih ima više, biće im drago.
Ako ih nema e onda... bar meni drago.
Neki bitni su bili prepoklopljeni drugim bitnim/nebitnim pa him se izvinjivam zbog neprikazivanja.
Nisu nepoznati a trenutno vodeći, a kao što znamo to je, najčešće, apsolutno nevažno za krajnji ishod.
Tête de la Course ili, što bi rekli komentatori na Eurosportu: "U ovim trenucima vuku":
No 44 Tony Gallopin - Radioshack
No 139 Daniel Novarro - Cofidis
Sve ovo, naravno, prati zaurlavanje od strane publike, pišće, zvona, trublje, drombulje, talambasi...
No 124 Rui Alberto Costa - Movistar
Njegovi ljuti progonitelji.
No 97 Nicholas Roche - Movistar
On je bio rep od glave de la Course pa poslije njega nastupa prvi dio tehničkih služaba.
Sub sole aut pluvia ducemus ea.