8.800 km po Evropi 2014.

[68847]

Vidi vraga, dok je prolazio teretni nisam ni skužio kad se uvukao DMU 592.



Kratko se zadržao i... Pa-pa.



Kako sunac odavlen udario još ispade lijepa slika.



Kad je već svanulo obiđoh još malo naokolo i:



Bili su prvi 1944.
Šta je preostalo?



I ovo.



Ma... i hala je u cvjetnom duhu.



Jel' i češma pred stanicom spada u ostatke negdanje prvonagradne cvjetaste prošlosti?



Putem, malo kamiončića.
Manjih



I većih.
Ovaj je URO.
Prave ih u Santiago de Compostela.
Sluti na dobro.

[68847]

Vila Nova de Cerveira.
Tu se odžava njakav umjetnički bijenale pa valjda zato imaju ovoliki parking.



Nemaju samo parking.
Imaju i vodoštrc.



I ulicu s ambrelama.



I tamno zelenu kućaru.



I tvrđavu.



Nigdje nikog.



Poprilično široka ulica za jedan tvrđaviks.



I nije jedina.

[68847]

Čiviluk?
Za šta (ili koga)?



Kruna iznad vrata.
Nemerem se otet utisku da će sad da fljisne ozgar.



Aha!
Pruga.
I rijeka Minho.
Kako je to granična rijeka ondak ispada da je s druge strane Španija.
Jal odma tu jal tamo negdje.



Malo trave tvrđavske.



Izjeli ga moljci al topče je topče.



Izlazeći iz tvrđave pogled pada na kafanu.



Pada pogled i na crkvu al se odlučismo za kafanu.

[68847]

Kafana imala velike suncobrane.
Mi smo ih koristili kao kišobrane.
Zaključak: Počela je kiša.
Bješe ugodno srkati fukac i zverati naokolo.
Oblaganje drveća rukotvorinama nije ništa novo.



Al kafanskih stolica jeste.



Telefonska govornica!
Zar još uvijek postoji?
Još ako se i koristi...



Banco Espitrito Santo.
Šta sveti duh misli o tome?



SACHS.
Stvarno?



Stade kiša, ajmo dalje.
Španija desno.



Okle sad još 7 km kad je bila preko puta?



Aha!
Evo je.
Sad moram da se šaltam na španski a taman se uštelio u portugalski.

[68847]

U vožnji se prešaltavam na španski i ufuravam u Galiciju.
Nekima su se đedovi ili pra - pra đedovi u WWI marisali u Galiciji al' to nije ta Galicija nego ova.



Iza ograde odlagalište za neuputrebljiva tijela.
Ispred ograde zelena plastična kutijetina slične namjene.



Most.
Željezni.
Izgleda kao željeznički što i jeste.
Jedan od dva po kojima je grad poznat u okolici.



Motaj u centar da vidimo kako to izgleda.
Evo kako se grad, poznat kao "Villa de los Viaductos", oficijelno zove (uz napomenu da je antifašistički)



Tačno ispod mosta.
Viaduto de Madrid iz 1876.
Koliko ja kužim nije u željezničkoj funkciji.



Prođem, stanem.
Još jedared uslikam s druge strane.



A nešto dalje ima još jedan.
Viaduto de Pontevedra iz 1884.
Koliko ja kužim jeste u željezničkoj funkciji.



Odlazeći uočavam ukalupljenost ovdašnjih kapela i crkvalja.

[68847]

Stali da osmotrimo.
Illa de San Simón.



U daljini: Ponte de Rande.



Skoro 1,6 km dug.
Njime su provukli AP-9 a ja se provlačim lokalnim putevima.
Em je jeftinije, em možeš ovo da osmotriš.



Osmotreno je i Majac osmotrio.



A zašto ništa ne radi u 16:19?



Za žute, zelene i plave.
"Ostale" niko ne benda.
Sa strane pa šta im bude.



Convoi exceptionnel.
Il su istovarili il idu da utovare.
Trenutno se samo foliraju.



Da uslikam gdje sam bio.
Da ne moram da pamtim.



Još i voz naiđe.
Skoro pa sasvim.

[68847]

Pontevedra.
Nekad - bitna galicijska luka.
Sada - nebitna galicijska luka.



Ispod mosta.



Pored mosta.



Stalno me navlače na E-1 tj. AP-9.
A neš majci.
Tamo je Peaje a ja naviko da puteve koristim za džabe.



Ima načina.
Kilometar prvi.
Uzgredni nalaz: Omanji, duplopogonski, samoutovarni, balvanonosac.



Poprilično tmurno okruženje.



A nikad stić'.



Bio prvi kolometar a sad nulti.
Opet od nule.



Al su putokazi odgovarajući zamišljenom.
(I stari, dobri N-550)



A kad pomisliš da si blizu vidiš da si daleko.

[68847]

Baš se odužilo.
Uz mizerno niski level osunčanosti izgleda još gore.



Prosto ti dođe da zakreneš đe se ne smije.



Spomenuh li ukalupljenost (mračnu ukalupljenost) vjerski' objekata?
Ona mi kućera u pozadini (a desno od zvonika) trznula Ohrid iz memorije.



Pa preko njakvog mosta.



Pa pored njakvog mosta.



Da, da, znam.
Ne moraš mi pisati.



Malo me oraspoložio.



A macho kombi još više.



A da!
Nisam rekao koji Santiago.
Ovaj Santiago.

[68847]

Sto mu žabljih dlaka, hoće li svanuti ikad?



Se venden Pimientos de Padrón.
Eto.
Taman sam mislio da kupim papričice al' nemere.
Mora okolo.
Ko će, bolan, okolo?



Malo mi ko dosadilo pa sam ko stao.
TATRA!
In Spain?
Ne bi verovo da nisam vido.



E ovo je Convoi exceptionnel.



A ovo je ono: Vuče se po zemlji.



Već vam poznata - mračna ukalupljenost.



Evo i robotiziranih pružnih radnika.



Mislili ste da je gotovo?
Jes vraga.



To je tek bila A Picaraña.
Jako važno mjesto... za tamo živuća 83 stanovnika.

[68847]

Zanio se u praćenju ove Djevice (Microcar Virgo) pa ni ne skužih da sam u gradu.



Ulice i ne oduševljavaju a Salon ljepote ISIS...



Da je vrijeme ko što nije, možda bi bolje izgledalo.



Ricardo Carvalho Calero.
Filolog.
Domaći.
Da ne ka'em - lokalni.



Negdje iza ovog hotela zavrnuh u garažu.
Sa' će reći: Kako to da je nije ovjekovječio?
Jesam
U povratku.



Po izlasku na ulicu nađoh definitivni dokaz da sam bio na pravom putu.
Putu svetog Jakova.
U Santiago (Sveti Jakov) se hodočasti iz cijele EU.
Ako more - pješaka.
Uz karakteristično znakovlje.
Npr. - školjku kakvu na šeširu ima ovaj srednji.
Tipični pilgrimdžija (možda čak i previše tipični).