Zbog toga je Gračanica 1898.g. dobila uskotračnu prugu Karanovac-Gračanica, kao vezu na glavnu prugu (Simin Han) Tuzla-Doboj. Pruga kroz Gračanicu je bila duga nekih 6 km i vodila je do kamenoloma u Pašalićima, udaljenog 1,5 km od grada, gdje se tovario kamen za fabriku sode u Lukavcu...Pruga do kamenoloma ukinuta 1938.g., a i ostatak pruge Karanovac-Gračanica 1968.g.
Neposredan povod za ovaj putopis je fotografija-razglednica, koju sam vidio prije dvije godine, koja me oduševila i još tada sam odlučio da je ponovim sa istoga mjesta. To je ova fotografija snimljena negdje odmah iza drugog svjetskog rata...Na fotografiji se lijepo vidi željeznička stanica, smještena kraj rijeke, te mostić preko iste, koji preko staničnih kolosijeka prelazi u pasarelu.

Neki dan sam bio poslom u gradu, ali...jako maglovit dan za fotografisanje, što me ražalostilo i spriječilo...
Sledeći dan nešto malo bolje vrijeme i ja iznenada odlučim da odem, sada maxus, da ovo odradim...Morao sam sa teritorije opštine Srebrenik autom preći preko brdovitog masiva. Kada sam se spuštao lokalnom cestom u Gračanicu, ponovo sam bio suočen sa nekom maglom i nedostatkom svjetlosti, ali sam stisnuo...nema povratka!
Ovo je naselje Soko, gdje su vidljivi ostaci stare istoimene tvrđave, koje je starije od Gračanice, iz čijih brda polazi i rijeka Sokoluša...

Dva km dalje je nekadašnji kamenolom u Pašalićima, sada već prigradsko naselje...Gore su još uvijek ostaci rampe za utovar kamena u ćiru...Taj dio pruge do Gračanice je ukinut još 1938.g.

Na osnovnoj gore prikazanoj staroj fotografiji je zanimljiv smještaj tri gradske bogomolje: Na glavnom prilazu od strane Srebrenika u blizini jedna druge su dvije crkve i džamija...I danas je tako.
Prva u redu je katolička crkva

Snimak malo dvorišta

Druga je srpska pravoslavna crkva

Imao sam sreću vidjeti i jednog vjernika, koji mi je na moj upit rekao da se crkva zove Spasovdan, u što baš i nisam uvjeren...
