Par mjeseci sam čekao da osvane ovaj dan. Trodnevni međunarodni rafting na rijeci Krivaji, pored koje je nekada čitavom dužinom prolazila pruga ZOK, Zavidovići-Olovo-Kusače, kraj meni iznimno drag i interesantan. I lijep!
Radni dan se vozila prva etapa, a odabrao sam drugi dan raftinga, jer se vozi kraj mjesta gdje najviše volim biti...Sa mnom su trebali "spontano" krenuti nekoliko skretničara i otpravnika vozova kojima se ideja svidjela i koji su i prije sa mnom dijelili ovakve stvari

Ali, ali! Vrijeme je danima bilo loše, tu noć je kiša stalno padala...Ujutro u 7 sati sam ustao, popio kafu i razmišljao kako će sigurno moji kompanjoni naći neki izgovor da ne idu, vrijeme je bilo i dalje tmurno i kišovito.
Ako bude tako, kresnut ću auto i otići sam, razmišljao sam. Nije mi prvi put i ovo sam već sebi zacrtao...
Ali iznenađenje. Svi suputnici su bili tu i oni su čekali...mene.
Poslije putovanja od nekih 60-70 km stigli smo na predviđeni lokalitet. Most na Buku kod Maoče.
Most po kome je nekada prolazio ćiro sada služi za cestovni saobraćaj. Kiša pada.

Plan je bio da se baziramo kraj ovoga mosta, raspalimo roštilj i gledamo kako prolaze čamci, kojih je trebalo biti oko 150, bar prema opisu vožnje koji je objavljen poslije prvog dana vožnje...Kiša! Neko nam je kraj mosta rekao da se zbog lošeg vremena rafting neće ni održati. Da to provjerimo vraćamo se dva kilometra u Maoču, Dištica gdje je glavni kamp i organizacija raftinga.

Svi su pod šatorima i kišobranima i čeka se razvoj situacije
